On je za ovo priznanje bio finalista, prije osam godina, a koliko joj se nadao tada, sa istom radošću dočeko ju je ove godine.
Nagrada „Zvono“ je jedina nagrada u BiH za savremenu umjetnost za mlade umjetnike, koja nosi težinu zbog ozbiljnog žirija koji se uvijek sastoji od istaknutih stranih i regionalnih teoretičara, kustosa i umjetnika, kao i zbog toga što nagrada postoji od 2006. godine. Nije da je nisam očekivao, očekivao sam je i prije osam godina, ali suštinski ta nagrada je potvrda kvaliteta i mog kontinuiteta na umjetničkoj sceni regije – rekao je on.
Na konkursu ste učestvovali s dva video rada. Šta oni predstavljaju?
Video rad „Spomenik palim borcima budućeg rata“ (2017) igra se semantikom prošlosti i budućnosti, postavljajući sintagme pali borci i budući rat u oksimoronski odnos, te stavljajući naglasak na konkretan objekat, koji već postoji. Spomenik koji snimam jeste zapravo „site specific“ objekat, to jest betonska struktura koja već postoji i koja je „pozajmljena“ za rad. Ispreplitanjem kritičkog stava prema specifičnoj prošlosti regije, te pokušajem da se njihova društveno-politička budućnost iznova distopijski postavi – nastaje moj prijedlog za postavljanje ovakve vrste spomenika. Pojmu javnog prostora pristupam umjetničkom aproprijacijom pronađenog objekta, čiju vrijednost i semantiku mijenjam aktom imenovanja. Drugi video „Ima li smrti poslije života?“ (2018) bavi se ontološkim pitanjima, tačnije težina ovog rada ostvaruje se jednostavnom inverzijom redoslijeda riječi smrt i život u dogmatskom pitanju „Ima li života poslije smrti?“, kojim se na tren stvara zbunjenost kao osnovica mogućnosti novih propitivanja i zaključivanja. Estetikom distopije u odnosu između lika i pejzaža akcentujem ideju izolacije, ponavljanja, nemogućnosti konačnog saznanja i zarobljenosti unutar čovjekom ograničene percepcije vremena, te pokušaja njene ekstenzije.
Kako su nastali ovi radovi?
Radovi su nastali dron tehnologijom, tehnologijom snimanja iz vazduha. Napredak i razvoj ove tehnologije u kreativnom smislu omogućava osjećaj bestežinskog stanja zato što na gimbale i kamere ne utiče vjetar, fizika, otpor i slično, te ti snimci u postprodukciji sa softverskom stabilizacijom dobiju vanvremensku, meditativnu i bestežinsku atmosferu. Radovi su nastajali u posljednje dvije godine u različitim fazama produkcije. Ciklus ova dva video rada takođe postavljaju i najuniverzalnija egzistencijalna pitanja – u pokušaju da se ljudska prostorno-vremenska ograničenja s jedne strane prevaziđu, ali istovremeno i svjesno prihvate te kontekstualno kritikuju u svojim društveno-političkim specifičnostima.
Nagrada „Zvono 2018“ podrazumijeva da od februara naredne godine boravite na dvomjesečnoj umjetničkoj rezidenciji u Njujorku kod „Residency Unlimited“.
„Residency Unlimited“ je platforma za rezidencijalni boravak umjetnika u Njujorku iz čitavog svijeta koja gostujućim umjetnicima omogućuje uslove za dolazak, rad, boravak, pravljenje grupnih izložbi, prezentacija, „Artist talka“, te mogućnost netvorkinga sa lokalnim umjetnicima, kustosima, galeristima i teoretičarima – sa sveukupnom „NY art“ scenom. Imam već neke ideje, ali ću na tome raditi kada dođem i kad vidim produkcijske uslove u „Residency Unlimitedu“.
Predajete i na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju. Šta učite studente, ne samo kao profesor, već i kao čovjek?
Trenutno sam zaposlen u zvanju docenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju, Univerzitet Istočno Sarajevo. Predajem na katedri za slikarstvo predmete: Intermedijalna umjetnost, Video i Multimedija. Što se tiče moje pedagoške prakse smatram da sam otvoren kao profesor i uvijek spreman za dijalog i interakciju sa studentima kako bi se našlo najbolje rješenje za problem koji je pred njih postavljen. Oni kod mene realizuju radove iz oblasti intervencije u javnom prostoru, performansa, instalacije, montaže, audio i video produkcije, te ostalih savremenih umjetničkih praksi. Važno mi je da ih naučim da budu širokih shvatanja, da se bave eksperimentalno-istraživačkom praksom, da odbacuju ustanovljene autoritete, kao i da budu samostalni, organizovani i da vjeruju u to što rade.
Vrlo često možemo čuti: „od umjetnosti se ne živi“. Šta poručujete mladim ljudima koji žele da upišu Akademiju likovnih umjetnosti?
Ko radi ne boji se gladi. Stara izlizana fraza. Od umjetnosti može da se živi, ko hoće i želi da živi od umjetnosti. Ne treba često praviti neke kompromise, ali suštinski može pristojno da se živi od ovoga posla. Mladima poručujem da slobodno upišu umjetnost bilo gdje i bilo kada, jer danas nijedan fakultet bilo gdje u svijetu vama ne garantuje neku određenu poziciju. Sve je borba, svaki dan ispočetka.
Kao umjetnik, sa kakvim preprekama u životu se često borite? Šta je Vaša vodilja?
Nijedan dan nije lako biti umjetnik. Nije lako biti ni pekar, ni moler svaki dan ili taksista. Svaki posao ima svoje mane i prednosti. Najveće prepreke i problemi su uvijek moje lične i indidvidualne prirode, jer svi mi svakodnevno postavljamo podsvjesne barijere kojih se poslije teško oslobađamo. Čovjek i umjetnik treba svaki dan da se bore najviše sa sobom, sa svojom nesavršenošću, da lome svoj ego, da se bore protiv svojih demona, na različite i dostupne mu načine.
Svaki dan naučim nešto novo
Šta biste željeli kao umjetnik da postignete?
Svaki dan kao umjetnik postignem i naučim nešto novo, a svakodnevnim postizanjem novog spoznajem koliko ne znam i koliko sam ograničen.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu