Sudbine

Ilijine nedaće krenule prije nego što se rodio "Probušili su mi vodenjak, potekla je zelena voda, znala sam da nešto nije u redu"

Velika radost, zebnja, strah, nada i neizvijesnost. Ovako izgleda život porodice Miloševski, Voje i Andrijane, čiji sin Ilija zavisi od svih nas.

FOTO: USTUPLJENE FOTOGRAFIJE

Naime, mališan star šest godina ima dvije dijagnoze, epilepsiju i cerebralnu paralizu, a jedni spas da mu se olakša odrastanje jeste odlazak na liječenje matičnim ćelijama u Tursku.

Sestra Nataša ima dvije godine, a njen brat Ika još uvijek nije uspio da izgovori njeno ime. Tačnije, Ilija ne može još uvijek da govori, vuče lijevu nogu, jede kašastu hranu, a u toku jednoga dana, ima i po nekoliko epileptičnih napada.

U razgovoru za Blic majka Andrijana kaže da su Ilijine nedaće krenule još prije porođaja, samo što ih ona tada nije vidjela kao problem. Naime, bebica se nekoliko dana pred porođaj primirila. Nažalost, to nije bio dobar znak.

– Trudnoća je bila uredna i redovno sam posjećivala doktora i radovala se odlasku na ultrazvuk. Jedino što se tri dana pred termin beba slabije pomijerala nisam ni znala da je možda već tada krenulo s patnjama. Sada mi je jasno da su te patnje pred porođaj postojale i tako mi teško pada kada razmišljam o tome – kaže nam Andrijana na početku razgovora.

S porođajem su krenule i komplikacije. Vodenjak nije pukao prirodnim putem, te je babica morala da ga probuši. Tom prilikom utvrđeno je da je plodova voda bila zelena, a mališan je dobio i ožiljak koji će ga pratiti tokom cijelog života.

– Plodova voda je bila zelena, što je odmah ukazivalo da je još tada Ilija patio u stomaku. Prilikom bušenja vodenjaka, babica je nenamjerno zakačila i lobanju makazama na tom mestu i danas ima ožiljak i to je taj prvi ožiljak od rođenja koji će nositi. Tada je imao i visok bilirubin i tu patološku žuticu odmah u prvom danu rođenja i odmah su ga poslali na sunčanje da bi mu se spustio nivo bilirubina. Odmah su ga drugi dan po rođenju odveli na Institut za majku i dijete da mu odrade ultra zvuk glave zbog te povrede za koju su mi rekli tek usput trećeg dana jer je u inkubatoru boravio konstantno. Taj treći dan je došao i suprug u porodilište te smo otišli zajedno da vidimo bebu. Tada sam se dogovorila sa pedijatrijskim sestrama koje su brinule o njemu, hranile ga i oblačile da odnosim moje mlijeko. To prvo mlijeko, Kolostrum koje je jako bitno da dijete popije to su mu špricem davali.

Istog dana, ona i suprug su saznali da je Ilija imao tešku infekciju, te da se nagutao plodove vode, zbog čega je već od rođenja morao da prima antibiotike. Tokom sedam dana, mališana su dovodili do majke na dojenje da bi ga kasnije vraćali u inkubator na sunčanje.

Osmog dana Iliju su ostavili kod Andrijane, koja kaže da joj je tada laknulo, jer je konačno mogla da drži svoje dijete u naručju sve do otpusta i odlaska kući. Međutim, tek tada su krenule loše vijesti.

– Odmah po otpustu iz porodilišta uputili su nas da Iliju odvedemo kod fizijatra jer je rođen sa povišenim tonusom mišića i slabijom kontorlom glave. Ocjena na rođenju je bila 9/10. Po dolasku kući, kako smo se odmorili, od svog stresa, navikli smo na novu situaciju, kada je pred nas je postavljen novi izazov. Naime, Iliji nije otpao pupak čak ni 15. dana i patronažna sestra nam je savjetovala da uzmemo uput za podvezivanje pupka kako ne bi došlo do infekcije. Tako smo i uradili, bio je to 7.1.2017. godine, baš na Božić. Otišli smo na Institut, gdje su mu lijepo podvezali pupak. Mesec dana kasnije. otišli smo privatno kod fizijatra dr Katarine Cvetković jer nije bilo mesta u redovnom terminu zakazivanja. Ona nam je tada postavila sljedeće dijagnoze: P219 Asphyjxaa neoovalitis P911 Cystes neonati F82, loša kontrola glave, P941 Hypertonio miscculorum generlaisata, Q680 Torticollis I. dex, Q662 Pes varus I dex. Zatim nam je rekla da dođemo na kontrolu za mjesec dana, što smo i uradili, opet prvatno jer nismo uspjeli ponovo da dobijemo termin. Sve ukupno, to smo platili oko 8.000 dinara – kaže Andrijana.

Zbog svog stanja Ilija je danas u velikom zaostatku za svojim vršnjacima i ne može da funkcioniše čak ni u najosnovnijim životnim radnjama. Njegove dijagnoze su epilepsija i cerebralna paraliza.

– Sa 17 mjeseci je dobio visoku temperaturu i tada je kao posljedica nastupio prvi napad konvluzija. Prije toga, događalo se da smo išli kod tri različita pedijatra da ga slušaju jer je mjesec i po dana kašljao. Te večeri, dobio je prvi napad i otišli smo na Institut za majku i dijete, gdje su po završenim dodatnim analizama utvrdili da je imao skrivenu upalu pluća. Tada je počeo da redovno pije lijek Phenobarbiton jer mu je eeg snimak glave bio loš. Ilija trenutno ima dvije dijagnoze, Cerebalnu paralizu i Epilepsiju. Trenutno pije Ospolet i Camisadol. Unazad dve godine doktorka neurolog mu traži odgovarajuću terapiju, pošto je isprimao hormone dextazon i metilponizon – priča mama.

Da bismo Iliji nacrtali osmijeh na licu, potrebno je da se udružimo i da skupimo 4.107.960 dinara. Za sada je prikupljeno oko 70 odsto sredstava, te je odlazak u Tursku tu, na dohvat ruke.

– S njim je potrebno raditi logopedske, fizijatarske, defektološke i radne terapije. A naš glavni spas leži u odlasku u Tursku, u kliniku LIV hospital, gdje se vrši liječenje matičnim ćelijama. Ilija bi trebalo da primi dvije doze. Do sada smo sakupili nešto preko polovine sredstava. Ja i suprug smo zaposleni, ali naša primanja nisu takva da možemo sve sami, te zavisimo od volje dobrih ljudi, jer pored Ilije, imamo još jedno dijete, djevojčicu staru dvije godine, Natašu. Svi zajedno, živimo sa suprugovim roditeljima na Novom Beogradu – kaže Andrijana na kraju razgovora za Blic.