Ponekad je jako teško reći ili staviti na papir ono što ti je na duši, onaj pakao kroz koji prolaziš od trenutka kad ti ubiju dijete, tvog Anđela kom si se radovao, kog si njegovao. Zapravo, ne znam da li uopšte ostane nešto u tebi poslije toga, sem praznine duboke kao ponor. To što neki kažu da se zove život poslije toga, za tebe nije, ti kao majka umreš zajedno sa njim. Umreš svaki put kad pogledaš ubice svog djeteta i pitaš se kakav je to poriv u mladom čovjeku da može da oduzme nečiji život, bez razloga za to. Umreš i onog momenta kad te nazovi majka takvog djeteta gleda pravo u oči, bezobrazno i drsko, ne bi li te valjda još dodatno povrijedila – bolne su riječi Stefanove majke.
“Nema ni trunke kajanja na njihovim licima”
Kako kaže, roditelj u takvoj situaciji “umre i pri samoj pomisli da postoji neko ko može da šutne nepomično biće u glavu i da poslije toga sa svojim pomagačem ode kući.
– Odu kao da idu na piće, a da se ni ne se osvrnu na asfalt gdje leži nepomičan momak, a njegov brat doziva u pomoć i plače? Takvu bezobzirnost i brigu samo za sebe mogu da pokažu, po mišljenju stručnjaka, samo samožive osobe koje su svjesne počinjenog djela i svjesni posljedica koje mogu nastupiti. I bili su svjesni i tada, dok su ubijali, i sada dok se vade. Za sve vrijeme suđenja nema ni trunke kajanja na njihovim licima, samo negiranje počinjenog djela – dodaje.
Ističe da su optuženi policiji i građanima od najranije mladosti poznati po bahatom ponašanju i napadima uglavnom na mlađe od sebe, što se dogodilo i u Stefanovom slučaju.
– Napali su djecu od jedva 16 godina da pokažu svoju silu, da demonstriraju svoju nadmoć. Radi se o mladićima protiv kojih su se vodili postupci za posjedovanje droge i u više navrata osuđivani za krivična djela sa elementima nasilja. Zar njima niko nije mogao da stane na put, zar je pravda za njih nedostižna? Zar godinama u jednom malom gradu, gdje se uglavnom svi znaju, njih niko nije mogao da zaustavi? Kome je u interesu da oni budu na slobodi i ponovo na ulici? – pita majka.
“Očekuju da oprostim i zaboravim”
U sebi, kaže, nosi mnogo bijesa.
– Ja, kao majka nedužno ubijenog djeteta, imam pravo da postavim takva pitanja i to institucijama koje su očigledno zakazale. Koliko je majki još plakalo i poslije toga, zašto? Zato što se nije mnogo toga preduzelo poslije takvog zločina? Ubice nisu kažnjene, šta više, neki su došli majci u zagrljaj, a gdje je meni moje dijete? Znam da nije želio da ode, znam jer smo imali mnogo zajedničkih planova, želja, maštanja. Utroba mi se pomjeri kad samo pomislim na njega i način na koji su mi ga nasilno oduzeli. Igrali su se Boga, imali dovoljno hrabrosti da ga istrgnu iz mog zagrljaja, a sada od mene očekuju da oprostim i da zaboravim kako bi oni mogli svojim majkama u zagrljaj. Neka niko traži to od mene, neka mi ne sole ranu. Sada sam samo sjenka koja je prividno tu, nedovoljno sposobna da se nađem drugom djetetu – iskrena je.
Počinioci da odgovaraju za djelo
Kako kaže, samo želi da počinioci odgovaraju za djelo, da budu maksimalno kažnjeni, kako bi njeno nedužno dijete konačno dobilo mir koji zaslužuje.
– Tri godine slušam njihovo vađenje, njihove laži, njihovu sramnu odbranu, sve veće provokativne poglede, a sada već i provokacije, njihovih nesvjesnih roditelja i mislim da konačno zaslužujem da ih vidim iza rešetaka. Što se postupka pred Višim sudom tiče, ne vidim da može da dođe do nekih promjena. Sve je isto kao u prvostepenom postupku, nijedan vještak nije odstupio od prvobitnog mišljenja i nalaza. Dakle, svi dokazi protiv njih su relevantni i samim tim bi presuda trebalo da bude ista – zaključuje majka.
Podsjetimo, pred višim sudom u Smederevu vodi se ponovljeno suđenje Nikoli Bojoviću i Mitru Pandureviću koji su optuženi za ubistvo Stefana Filića. Apelacioni sud ukinuo je prvostepenu presudu i vratio predmet na ponovno suđenje, piše Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu