Nijednu vakcinu ne mogu da prime sve osobe jer je neizvodljivo, zbog različitih faktora, uglavnom ili nije ispitivana bezbjednost za tu populaciju (npr. mlađi od 16 godina za Pfizer ili zbog prisustva pridruženih bolesti ili sklonosti alergijskim reakcijama). Obično su najugroženije imunokompromitovane osobe kao i osobe za koje ne postoje podaci da li smiju da prime vakcinu jer nije testirano (npr. nije ispitivana bezbjednost na mlađima od 16 godina u fazi hitnog postupka za autorizaciju, pa oni nisu kandidati za vakcinu; pošto se na trudnicama gotovo nikad ne ispituje u inicijalnoj fazi one mogu primiti vakcinu uz napomenu da nije ispitana u toj populaciji itd.) – rekla je Vujičić.
Objasnila je koji je to drugi problem.
– Drugi problem je naravno količina vakcina tj. nemogućnost da primi svaka osoba koja ispunjava uslove. Dakle, nevakcinisana osoba neće ugroziti vakcinisanu, pod uslovom da je vakcinisana razvila imunitet u dovoljnoj mjeri, ali ugroziće svakog ko nije vakcinisan, posebno “osetljivu populaciju”, jer je za njih najveća vjerovatnoća da razboljevanje može biti životno ugrožavajuće. Što je više onih koji nisu primili vakcinu sve je lakše da se uspostavi lanac širenja zaraze, tj. prenos s jedne na drugu nevakcinisanu osobu – rekla je ona.
Dalje je nastavila:
Da, time što se osoba A ne vakciniše jer “ima pravo na mišljenje” ugrožava život osobe B koja svoje pravo na mišljenje koristi, ali ne sme da primi vakcinu iz nekog razloga, piše Blic žena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu