Sa Gorankom sam se čuo prije mjesec dana povodom izložbe fotografija i postera koju su ona i Nebojša Babić imali na skorašnjoj promociji benda “Heroji”. Radila nam je omot za ploču “88”. Rekla mi je da ima rak i da mi daje svu podršku u projektu.
U nikada napisanoj istoriji novotalasne muzike osamdesetih godina prošlog vijeka u bivšoj SFRJ, ime Goranke Matić moralo bi biti nezaobilazno. Goranka je kao žena fotograf svojim objektivom zabilježila veliki broj važnih momenata beogradske i zagrebačke muzičke scene. Završila je istoriju umjetnosti na beogradskom Filozofskom fakultetu. Radila je od osnivanja Studentskog kulturnog centra, od 1971. godine, kao asistent likovnog programa, a zatim kao stručni saradnik i kustos Galerije „Srećna nova umetnost”.
U to vrijeme bila je u vezi sa dramaturgom Nebojšom Pajkićem, sa kojim je imala dosta udjela u kreiranju nove beogradske muzičke umjetničke scene. Potom je radila kao urednik fotografije u nedjeljniku „Vreme”. Njene fotografije objavljivali su brojni časopisi i magazini kao što su „Džuboks”, „Start”, „Polet”, „Moment”, „Beorama”, „Ritam”, „New Moment” itd. Goranka je radila provokativne fotografije „Idola” koje su završile na omotima njihovih albuma. Osim „Idola”, radila je omote za Bajagu, Balaševića, „U škripcu”, „Heroje” itd.
Izložba „Poslednja pobuna” prikazala je brojne poznate i nepoznate Gorankine fotografije na kojima su brojne BG novotalasne ikone – od Šapera, Krstića, Divljana, preko Gileta, Čavketa, Vda, sve do Caneta, Milana Mladenovića i Magi. Goranka je uz kolege fotografe Dragana Papića, Miladina Jeličića Jelu i Vladu Radojčića bila najbitniji učesnik svjedok novotalasnih zbivanja od 1979. do 1982. u Beogradu.
Sa Debelim sam se čuo prije par mjeseci kada smo uradili intervju oko njegove aktuelne serije “Što se bore misli moje”. Izgledao je dobro, samo umorno od mnogo poslova. Srce mu je otkazalo iznenada u šezdesetoj.
Reditelj Milorad Milinković Debeli („Mrtav ‘ladan”, „Čitulja za Eskobara”) imao je sredinom osamdesetih veoma zanimljiv novotalasni bend koji se zvao „Morbidi i mnoći”. Osnovani su 1985, kao šizofreni bend, u dvije postave, zavisno od toga koju muziku izvode. Normalnu gitarsku postavu činili su Milorad Milinković (alias G.T.) – gitara, glas; Mario Surjan (ex Radost Evrope) – gitara, prateći glas; Dejan Stefanović (ex Duh Nibor) – bas, prateći glas i Sterije Tolić – bubanj i udaraljke. U nenormalnoj, ovi isti ljudi su svirali sintisajzere, gitare, kante… Od početka uz bend radi i udruženje SMB (Savez Morbida Beograda), nešto kao neformalni fun klub, koji je zapravo služio da članovi jedni druge zovu na žurke.
Pošto sa kompozicijom „Igraj tvist na njenom licu” osvajaju prvo mjesto na Demo topu, gitarska postava lagano preuzima primat. Iako im je popularnost stalno rasla, bivaju odbijeni od PGP-a kao „propagatori narkomanije”. Potom se članovi grupe posvećuju drugim stvarima i bend se raspada.
Danas, Surjan živi u Italiji, Šeparović u Češkoj, dok su Milinković i Ćurčić ostali u Beogradu. Sa Debelim sa učestvovao na radu omnibus predstavi “Beogradske priče”, čak smo i snimili zajedničku numeru za kraj predstave. Uradio je mini šou mog benda Đura i mornari pod nazivom “Čuvar plaže u svakom periodu”. Čak je snimo pilot prvu epizodu nikada realizovane humorističke serije “Srbi u svemiru” po mom scenariju. Dvije epizode serije “Dangube” po mom scenariju takođe je režirao. Jednom sam govorio na promociji njegovog romana “Fantom tramvaj”. Bio je zaista multitalentovani umjetnik.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu