Film koji govori o možda i najvažnijoj temi većine mladih ljudi danas i ovdje otići ili ostati, za veoma kratko vrijeme osvojio je simpatije žirija i publike na brojnim takmičenjima, a ovaj put banjalučka glumica stavila ga je u sami centar pažnje.
– U filmu igram Mariju, djevojku koja živi s ocem u selu, izvan civilizacije. Marija je usamljena, prkosna, sa velikim željama, ali i nemogućnostima da ih ostvari. Svi njeni pokušaji da živi svoj život onako kako bi ona željela završavali su bezuspješno. Jedini izlaz iz sela, za nju beznađa, vidi u rođaku Lazaru, koji im dolazi u posjetu… Film otvara mnoga pitanja – rekla je Perićeva.
Da li i zbog čega se lako ili teško odričemo našeg parčeta zemlje koje nam je ostavljeno u nasljeđe? Koliko smo otuđeni od svojih najbližih? Koliko problema bi nam riješio jedan iskren razgovor – samo su neka od pitanja kojima se bavi film.
– Film ‘Atanasija’ je imao premijeru prošle godine na Sarajevo film festivalu, gdje je dobio specijalno priznanje žirija. U Banjaluci su ga prikazali jednom u Gradskom pozorištu ‘Jazavac’. Film je prošao selekciju na preko 25 festivala, gdje je dobio desetak nagrada za najbolji kratki film i moje dvije nagrade za najbolju glumicu na festivalima ‘Film Olympiad’ u Atini i ‘Best short film award’ u Londonu. Iskreno, nagradu nisam očekivala – rekla je Perićeva u razgovoru za naš medij.
Kako kaže, posebno želi da istakne upornost Boška Krljaša, reditelja ovog filma, da istraje u radu i borbi za svoj film, te misli da može da posluži kao svojevrsni primjer studentima režije.
– Ne znam nikoga ko se žalio na nagrade, pa tako nećemo ni mi. Ako ništa, za nas su one jedno dobro opravdanje da se sastanemo, nazdravimo i podijelimo nove ideje i priče koje mogu da se pretvore u novi film – izjavila je Perićeva.
Posebno su joj bile zanimljive karakteristike njenog lika, kako je rekla, ta vrsta Marijinog potisnutog bijesa, nelagodnosti u atmosferi koju nosi svojim bićem, očaj, nemoć, koje je pokušala, a sudeći po dobijenim nagradama, i uspjela da prikaže.
– Pošto i sama dolazim sa sela, pokušala sam da stavim sebe u te okolnosti: šta da sam morala ostati tamo, sama sa svojim željama o drugačijem svijetu… Inspiraciju nije teško naći ako pažljivo posmatramo svijet oko sebe. Mislim da je mnogo teže prenijeti priču u formi kratkog filma, onda se moraš poslužiti što jasnijim i konkretnijim glumačkim sredstvima – pojasnila je Perićeva.
Boško Krljaš, tada student treće godine filmske režije na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, napisao je scenario za svoj ispitni film za koji je nagrađen od strane Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske. Okupio je ekipu koja je uz njegov ogroman entuzijazam “zagrizla mamac”. Pored Nataše Perić, oca Dragu igra Saša Torlaković, a Lazara Bojan Kolopić. Zoran Pilipović zauzeo je poziciju direktora fotografije, njegov asistent bio je Saša Savičić, Filip Gotovac je bio zadužen za snimanje i dizajn zvuka, Aleksandar Jurić za montažu, a rasvjetu su radili Duško Krković i Milan Matijaš.
– Probe prije snimanja bile su dragocjene. Zadovoljstvo je igrati sa dobrim, pametnim i otvorenim partnerima kao što su oni. Boško nam je dao veliku glumačku slobodu, ali je znao u kom pravcu da nas vodi. Vjerovali smo jedni drugima, to je ljepota u procesu. U toj uzajamnoj vjeri nekad leži sve. Film smo snimali u selu Konjsko, nadomak Trebinja. Šta da vam kažem?! Snimanje studentskog filma nikad nije teklo u lakim i idealnim uslovima. Na to smo svi bili spremni. Tamo nismo imali ni struju, ni vodu. Smještaj su nam omogućili u Trebinju u Studentskom domu. Možda nam nije ni trebao, najmanje smo spavali, ipak – hvala im – objasnila je Perićeva za Nezavisne.
Snimanja su trajala nekad i 15 časova dnevno, često noću, a prema Natašinim riječima, sve to sa sobom nosi veliki napor, odgovornost i umor, ali ipak, kada se sve završi ovako, samo ti ostane da budeš ponosan.
– Mislim da je naš film uradio već mnogo toga. Ne želim ništa da mu predviđam. Za mene je uradio još u samom procesu rada. ‘Atanasija’ je nastavila da živi svoj život. Nadam se da će uskoro biti prilike za još jedno prikazivanje u našem gradu. Ja se radujem i nadam budućoj saradnji sa istim ovim ljudima. Zasad su to još naše priče – naglasila je Perićeva.
Zaključila je da postoji jasna nada da će se osnivanjem Centra za razvoj i unapređivanje kinematografije Republike Srpske izroditi neke lijepe stvari i stvoriti neke nove mogućnosti. Kako kaže, ovo posebno važi za studente filmske režije, a uz Boška svakako treba spomenuti Stefana Tomića, Karmen Obrdalj – mlade i talentovane ljude koji i te kako imaju šta reći i pokazati.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu