Povremeno se podsjeti svojih radova iz mladosti. Dobro se sjeća i svog djetinjstva.
– Sjećam se slika iz djetinjstva. Dvorište ispred našeg bloka, sindikalni dom u Makarskoj, Fićo, ferije kod tete Etele u Tavankutu, povraćanje nakon prve cigarete, košarka 24 sata dnevno, u trećem razredu gimnazije loptu mi je zamijenila gitara – priča Predin.
Uskoro Predin je počeo da pjeva sa grupom “Lačni Franc” sa kojom je uradio veliki broj hitova kao što su “Čakaj me”, “Nemoj mi dihat za ovratnik” itd.
– Nisam dovoljno visok za pravog košarkaša, a ruku na srce, nisam bio baš neki talenat, pa sam poslije povrede kuka, ostavio aktivnu košarku i naučio da sviram gitaru. Stric Ivo mi je pokazao prva tri akorda. Prva pjesma koju sam naučio bila je “Crni leptir.” Yu Grupe. Počeo sam karijeru sa grupom “Lačni Franc”. To je bio jedan pravi art bend. Mnogi su mislili da smo pankeri, ali mi smo zapravo sa svim tim samo koketirali. Nekoliko hitova postavilo nas je među popularnije bendove u bivšoj Jugoslaviji. Sjećam se prvih turneja koju smo imali u tom nekom novotalasnom periodu. “Ne mi dihat za ovratnik” turneja 1983/84. je bila nezaboravna. Je se sjećam, da je bilo super, ali ne znam tačno zašto. Pola događaja sam zaboravio ili sam pobrkao datume. U glavnom iza ove crne rupe stoji novotalasni način života – dodaje Predin.
Bilo je puno anegdota iz tog vremena.
– Sredinom devedesetih grupa fanova iz Užica, kombijem je došla na koncert Lačnog Franza u SKC u BG. Stali su ispred bine i zatrpani publikom ubrzo ožednjeli. Organizator je za bend na binu donio gajbu pive, koju nismo nikad vidjeli. Zašto? To smo saznali krajem avgusta ove godine, na koncertu u Užicu kojeg su organizovali oni isti fanovi iz konceta u SKC. Zašto? Priznali su, da su popili naše pivo. Postali smo prijatelji i iduće godine su nas posjetili sa svojim bendom, koji se zove “Lude žene” – priča Predin.
Predin je rođen 1958. godine kao i bivši predsjednik Boris Tadić. Na pitanje da li se poznaju Predin je rekao.
– Da, bivši predsjednik Boris Tadić je zaista moja generacija. Tadić, Šaper i Krle su dolazili na moje koncerte u Ljubljani. U jednom od intervjua koji je Tadić dao u Sloveniji rekao je da je fan “Lačnog Franca”. Posljednji put sam ga vidio dosta davno u Ljubljani kada je bio u zvaničnoj posjeti – rekao nam je Zoran Predin.
Vezivali su ga za liberalno demokratsku partiju Slovenije, ali se ograđuje od politike.
– Vezivali su me u karijeri za neke političke partije, ali sam imao samo problema zbog toga. Sada sam se jasno i masno stavio na stranu partizana i njihovih ideja crvene boje. Ja partizanstvo smatram jednim hrabrim stavom pojedinca koji je odlučio da se izbori za svoju slobodu i slobodu svoje djece i na to gledam apsolutno apolitično. Činjenica je da je u partizanima bilo mnogo ljudi koji nisu bili komunisti. Mogu reći da barem dvije trećine ljudi nisu bili komunisti, bilo je tamo mnogo i vjernika. Kad je pred kraj rata prevladao sovjetski model, onda su komunisti privatizovali cijeli taj pokret kao da je njihova tvorevina. A to nije bilo njihovo vlasništvo – kaže Predin.
Predin često komponuje za film i televiziju. Nastupao je sa bendom “Džipsi sving”.
– Neki tekstovi kad se pročitaju žive svoj život. Jednostavno, kada ih izgovaraš kroz melodiju one dobijaju neke druge oblike, dobijaju neku novu melodiju jezika samog po sebi i čitaju se kao pjesme. Sa filmskom i pozorišnom muzikom je potpuno drugačije, nema varijacija tog tipa, ali postoji drugi način prilagođavanja na zadatu temu. Zbog toga mi je jako zanimljivo to da radim. Inače, volim da radim više različitih stvari istovremeno. Sada zapravo nastupam na 4 načina: kao autor dajem pesme svojim kolegama, često nastupam sam sa gitarom na takozvanim šansonjerskim koncertima u manjim prostorima, a imam i jedan bend koji svira dva različita programa. To je bend “Duboka grla” koji svira moje pjesme iz vremena “Lačnog Franza” u nekim svojim aranžmanima, a ujedno rade i džipsi sving u novim aranžmanima.
Podjednako volim i studentske koncerte gdje se igra, viče i pjeva, a isto tako i one u pozorištu gdje se sve pažljivo sluša. Cijela bivša Jugoslavija je moj domaći teren. Bio sam član šire postave na koncertima Indeksa. To je jedan putujući nostalgični cirkus. Tu pjevam sa Halidom Bešlićem i Kaliopi, oni su iz nekog drugog vremena i nekog drugog sveijta, ali nađemo neke zajedničke stvari. Na tom koncertu ljudi mogu da se sjete svoje mladosti. To je parada raznih generacija – kaže Predin.
Predin se raduje svakom koncertu, jer na njima pronalazi srodne duše.
– Kao pjesnik uvijek sam tražio srodne duše. Vjerujem da smo ja i moja publika srodne duše, a one nikad nisu podijeljene po nacionalnosti, generacijski, vjeroispovesti, jeziku niti po muzičkim žanrovima. Mi se uvijek nađemo i hvala bogu moji koncerti su pravo mjesto. Taj babilon srodnih duša je sredina za koju radim i srećan sam što sam dio toga. A, očigledno je da se čuje nešto iz te muzike i iz tih tekstova, nešto što zadovoljava ljude i kada radim neke drugačije stvari, kada mijenjam stilove i eksperimentišem sa različitim bendovima. To je kao što mene moja ženi voli i ja se ne pitam zašto, a nije ni nužno da saznam. Činjenica je da me voli i mene ta ljubav zadovoljava. Možda bih saznao da me ona voli samo zbog love, a onda bih bio razočaran, tako da je nekad i bolje ne znati.
Vidite, trik je u tome da ostaneš vjeran samom sebi, iskren. Jednostavno, ja ne mogu danas skakutati po bini kao nekad i pjevati o krivicama koje se događaju radničkoj klasi. Moram da starim sa stilom i da ostanem iskren, duhovit i da pjevam o onom što me pogodi i o onome što poznajem. Kad shvatiš da si kantautor, da si se rodio za to, onda si 24 sata dnevno otvorene glave. Naučiš kako da neke vibracije pretvoriš u pjesmu. Tvoji standardi daju ti neko mjesto koje brzo može da se prokocka, ali sa druge strane i status da tvoje riječi i lakše dolaze do nečijih ušiju – kaže Predin.
U filmu Srđana Dragojevića “Parada” jedan od junaka pjeva Predinovu pesmu “Bilećanka”. Predin je tada bio na premijeri filma u Beogradu.
– Bio sam na premijeri filma u Beogradu i zaista me je dirnulo kada sam čuo “Bilećanku” u jednom drugačijem kontekstu, iz Splita – priča Zoran Predin.
Predin se prije desetak godina na beogradskoj promociji albuma “Tragovi u sjeti” pojavio u društvu njegova dva mlađa sina, od ukupno petoro djece koliko ima.
– Imam petoro djece iz dva braka. Najstariji mi je sin Andrej pisac i novinar, drugi sin Rok je akademski slikar koji živi u Londonu. On je veoma uspješan i radio je video zid za koncert Eltona Džona u Las Vegasu. Radio je na filmovima Monti Pajtona. Veoma je uspješan zaista, uvijek kažem da ljepše pjeva od mene, bolje svira gitaru, jedino nema takvog sina kao ja. Imam jednu ćerku Zarju koja se bavi dizajnom i još dva sina, Žigu i Črta – kaže na kraju razgovora Zoran Predin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu