A to je znao i onaj koji je napadao ako ne Iran sam, onda njegovi posrednici, Hutiji iz Jemena – i onaj koji je napadnut, Saudijska Arabija. Jer, nafta naprosto više nije ključni geopolitički faktor.
Razloga za to je više: svijet je diverzifikovao svoje energetske izvore, pa je tako na mnogim mjestima plin istisnuo naftu; dio zemalja je ozbiljno smanjio zavisnost od fosilnih goriva prebacujući se na obnovljive izvore energije; naftu proizvode mnogi, SAD je na samom svjetskom vrhu, a Rusija je spremna uskočiti u svakom trenutku.
– Svijet ima dovoljno zaliha nafte da nadoknadi privremeno smanjenu saudijsku proizvodnju – poručuje ruski ministar energetike Aleksander Novak.
Predsjednik Donald Tramp odobrava korištenje američkih naftnih rezervi uz važno ograničenje – ako bude potrebno.
Regionalno pitanje
Geostrateški i geoekonomski gledano, Zaliv više nije neuralgična svjetska tačka. Ne generiše globalne krize. Postao je regionalno pitanje. Globalna krizna tačka svih tačaka je Južno kinesko more i Pacifik između SAD i Kine. Možda i malo šire, Indo-Pacifik. Arapsko poluostrvo je na ivici tog svijeta.
Uprkos svemu tome, napad na Saudijsku Arabiju je izuzetno opasan. Između ostalog i zato što tu zemlju vodi mladi i hiroviti, naprasni Muhamed bin Salman (MBS), arhitekta rata u Jemenu u kojem je doživio težak poraz, a sada i raketne napade na ključnu nacionalnu infrastrukturu. Na sreću, on će se prije neke nove avanture – naprimjer, napada na nešto iransko – savjetovati s Vašingtonom. Bar se tome nadamo.
Šta se dogodilo tokom vikenda?
Iran je procijenio da je trenutak da se još jednom testira američka politika. Razlog za to je više nego jasan: Bijelu kuću je napustio Džon Bolton, savjetnik za nacionalnu bezbjednost, koji je htio da bombarduje Iran. Ako je on otišao, znači li to da Iran ima slobodne ruke da radi šta hoće?
S druge strane, više je nego vidljivo da traju pripreme za susret Teherana i SAD: idućeg utorka počinje Opšta skupština UN, idealna prilika za neki susret. A objavljeno je i pismo kojim sjevernokorejski lider Kim Džong-un opet otvara vrata za susret s Trampom. Mogućnost je to da se “transakcijski državnik” opet nađe pred izazovom: dva važna spoljnopolitička susreta, koji bi ga opet, u vlastitim očima, približila Nobelovoj nagradi.
Samo što u Teheranu razmišljaju pragmatično: napad na Saudijsku Arabiju njima daje u ruke važne pregovaračke adute u zahtjevima za ublažavanje sankcija. Iranski imperativ je, bez obzira na otpornost društva na krize, smanjiti destruktivni učinak sankcija. A Rijad je ipak glavni američki saveznik u Zalivu.
Jemen
Ne treba zanemariti ni izraelske izbore, koji će se održati u utorak. Već i vrapci na grani znaju da Saudijska Arabija i Izrael grade zajedničku strategiju za obuzdavanje Irana. Ovaj napad bi mogao ojačati pozicije Benjamina Netanjahua; uvijek je bolje na neprijateljskoj strani imati jastreba. To omogućava da se zastupaju oštriji stavovi, pa se onda lakše može trgovati u pregovorima, piše Jutarnji.
Na kraju se može zaključiti da je jedini gubitnik Saudijska Arabija. I to ne toliko zbog izgubljenog novca od neprodane nafte. Veći je problem sam “Aramko”. Ta, za vahabitsku kraljevinu vitalna kompanija planira izlazak na berze. Ovaj napad joj je znatno smanjio cijenu. Možda i do te mjere da će se od davanja dionica u opticaj možda opet odustati. Što bi smanjilo sredstva kojima MBS planira da transformiše ekonomiju kako više ne bi bila zavisna od nafte. Sam je za to postavio rok: 2030.
Za sada od tog projekta nema ništa; vrijeme leti, a Jemen postaje sve ozbiljniji problem – ne samo da ga nije pokorio nego sad od njega i strahuje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu