Ovim riječima počinje Jasmina svoju tešku priču o nasilju u braku, omalovažavanju i novoj sreći. Jedina želja joj je da nijedna žena više ne trpi što i ona.
Tokom dvije duge decenije Jasmina Ivanov iz Zrenjanina je bila u braku i vjerovala u sve ono što joj je sada bivši muž govorio: da je glupa, nesposobna, lijena, nezainteresovana… Bilo je i lijepih momenata, ali je na kraju shvatila da sve ono loše što se dešavalo mora da nazove pravim imenom i konačno ode iz tog pakla. Jasmina je danas u drugom braku, živi novi život, ali joj tragovi svega što je proživjela ne daju mira. Zato je rješila da ispriča svoju priču, da nijedna žena više ne trpi. Odrasla je u Iđošu, kraj Kikinde, imala srećno i bezbrižno djetinjstvo, a onda je porasla i udala se.
– Tokom dugih godina prvog braka bila sam žrtva fizičkog i psihičkog nasilja. Kada smo se vjenčali, vjerovala sam da ga volim, a počelo je loše, svađom sa mojim roditeljima. Kao i mnoge žene, i ja sam vjerovala da će se to vremenom promijeniti, ali nije. Postajalo je sve gore i gore – priča Jasmina (45).
Kap koja je prelila čašu
Dobili su dva sina, ali ni to nije ništa promijenilo. Mnogo puta je izbacivana iz kuće i uvijek bila prisiljena da se vrati iako je znala da će, zbog bilo čega, primati udarce.
– Nikad me nije udario tako da može da se vidi, socijalno me je izolovao, od roditelja, rođaka i drugarica. Jednom sam usred noći morala da pješačim 12 kilometara do roditelja koji žive u selu. Kada sam bila trudna sa drugim djetetom, srušio me je na pod i šutnuo u stomak… Mnoge stvari sam svjesno zaboravila. Naš brak je okončan zbog još jednog obračuna kada sam se pobunila i suprotstavila. Imao je dugo godina i drugu ženu, sa kojom je i danas, a pokušao je da nas obje zaposli u istoj firmi, što je za mene bilo ponižavajuće. Ta kap je prelila čašu – rekla je Jasmina.
Sa dvije kese stvari je pobjegla u drugi grad. Sama. Sinove nije ni htjela, ni smjela da izlaže tome.
“Pokušao je da me vrati na silu”
– Moram priznati da sam par mjeseci unazad to spremala, odlučila sam da idem za Zrenjanin i pronašla stan. Ipak, odlagala sam pruživši mu još jednu šansu. Sinovi su sada odrasli, neopisivo mi nedostaju, ali nemam kontakt sa njima. Bilo je teško kada sam otišla. Po zanimanju sam vaspitačica, ali nisam birala posao. Bilo mi je važno da radim i zarađujem za samostalan život. Ali poslije nekoliko dana zatišja krenuo je progon, kada je muž shvatio da nisam kod roditelja – kaže Jasmina.
Kada ju je pronašao, dovodio je djecu, kupovao joj satove, parfeme, cvijeće i bombonjere, misleći da se tako može sve obrisati.
– Kada je shvatio da povratka nema, pokušao je da me kidnapuje i na silu vrati. Iskočila sam iz automobila u pokretu da bih pobjegla. Tada sam ga prvi put prijavila, ali je pušten poslije par dana pritvora – kaže Jasmina.
“Bojala sam se da će me nova porodica odbaciti”
Jasmina danas živi sa drugim suprugom Aleksandrom i njegovom djecom iz prethodnog braka, koju doživljava kao svoju. Danilu (19), Andreju (12) i Mini (10) mama je rano preminula. Živjeli su sa ocem, a nju su lijepo prihvatili.
– Aleksandar i ja smo se ponovo sreli poslije dugo godina. Upoznali smo se davne 1995. godine kao tinejdžeri i zaljubili se. To je bilo drugo vrijeme, dopisivali smo se, družili. Bila sam jako stidljiva, nisam mu pokazala kakva sam i dešavalo mi se da otvorim usta da nešto kažem i ni glasa. Danas, poslije skoro 30 godina, zamjera mi na tome. Kaže da nije znao da sam toliko pametna, duhovita, muzikalna. Posljednji put smo se vidjeli 2001. godine. Nakon toga svako je otišao na svoju stranu. Ja sam se udala, a on se oženio. Našli smo se poslije 18 godina – priča Jasmina.
– Najteže mi je bilo kada smo tek počeli da živimo svi zajedno. Moj bivši muž je provalio u stan, preplašio djecu, mene je čupao, davio… Bojala sam se da će me Aleksandar ostaviti, da će me i njegova djeca odbaciti, ali nisu i hvala im na tome. Željeli su da ostanemo zajedno i danas me zovu mamom. Suprug mi je povratio vjeru u sebe, svakog dana mi daje do znanja koliko sam sposobna i koliko me voli. Uprkos godinama i finansijskim problemima, pokušavamo da dobijemo bebu – sa nadom i optimizmom priča Jasmina.
Sve ima cijenu, a strahovi ostaju dugo
Sve što je proživjela ima svoju cijenu. Strahovi ostaju dugo, teško ih je prevazići, ali uz stručnu pomoć, snažnu volju i želju da živi, smatra da je uspjela da krene dalje.
– Kod mene je uz volju bilo i pomalo prkosa. Divan odnos sa suprugom i njegovom djecom pomogao mi je u borbi sa anksioznošću. Sada radim u Novom Sadu, napredovala sam na poslu, samouvjerena sam, zračim srećom i pozitivnom energijom. U životu mi jedino nedostaju moja djeca i zdravlje mog supruga, koji ima teško oboljenje kičme, piše Blic Žena.
Sve ovo sam ispričala jer želim da sve majke, žene, djevojke imaju snage da budu ono što jesu, da ne dozvole da im bilo ko poljulja vjeru u sebe jer kako zračite, tako će vas i drugi vidjeti. Danas je moj moto: “ja mogu sve”. I vjerujte da mogu, a mogu i druge žene koje proživljavaju ono što sam ja prošla – poručuje Jasmina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu