Uz to što je snaja ništa ne pita, bahata je do te mjere da joj se usuđuje govoriti da njoj više ništa ne treba.
Kuću je Katica prepisala na sina, ne očekujući da će to snaja iskoristiti za omalovažavanje i, kako kaže, ugnjetavanje. Nadala se mirnoj starosti, doživotno u svojoj kući, a nakon nje, mislila je, neka zagospodare nasljednici. Suprotno od očekivanja, baka iz Hrvatske je doživjela da joj još za života daju do znanja da je suvišna. Kako kaže, snaja je gazi na svakom koraku.
Sin ne kaže ni riječ
– Ona me konstantno vrijeđa i nameće svoje u mojoj kući. Zapravo, kuća je na sada na njima. Naš sin sluša nju i sasvim zaboravlja šta smo mi roditelji u životu sve uradili za njega i odgojili ga da ima empatije prema svima i da bude pristojan. Ništa ne pomaže – priča Katica.
Dodaje da snaja, kad dođu iz inostranstva gde žive, bez pitanja baca njene stvari iz kuće. I ne samo to, nego i nju seli iz sobe u sobu.
– Treba joj baš ova soba u kojoj sam ja. Kaže mi da imam veliku penziju i da šta će meni te stvari i ta velika soba. Zar joj nije dosta što je kuća sada na njima? Zar me ne može istrpiti? – kuka baka Katica.
Boji se netrpeljivosti
Nekada prije kad bi dolazili, radovala im se, ali sada je toliko utučena da ih se i izdaleka boji. Ne zna kakve će lude ideje snaji pasti na pamet i šta će opet uraditi po kući, a strepi i čime će je uvrijediti, hoće li smeti išta progovoriti, prenosi Moje Vrijeme.
– Rijetko šta skuva i pozove, a kad sjednem to nije ugodno, radi netrpeljivosti.
Stalno trpim prebacivanje ako nije sve po njenom u kući, to vam je ljudi dragi živa ludnica. Oni žive napolju, ali kad dođu uvijek je sve puno napetosti jer sam ja tu, stalno osjećam kao da bi im bilo bi bolje da me nema pa da se izbriše i zadnji moj trag pa da konačno sve bude po njenom – završila je baka Katica svoju ispovijest.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu