Bong Džun Ho je nakon priznanja za najbolji internacionalni film mislio da može da se opusti i da uživa u ostatku večeri jer je bio siguran da je postigao najviše što je mogao. Njegov životni plan nije ispao, na njegovu veliku sreću, onako kako je planirao, jer su ga do kraja večeri poslije nagrada za najbolji scenario i internacionalni film, sačekale zlatne statue za najboljeg reditelja i najbolji film.
Crno-komična satira savremenog društva u filmu “Parazit” predstavljena je kao svojevrsna bajka za odrasle. Krvavo tragična i operisana od holivudskog “ljubav uvijek pobjeđuje” putuje tragom priče da su nekada davno živjele dvije porodice. Jedna je bila siromašna, druga bogata. Jednog dana siromašna se preselila kod bogate, a da to bogata nije ni znala. Nisu živjeli srećno do kraja života, ali jedno vrijeme bili su u miru sve dok nisu shvatili da jedni drugima žive na grbači finansijskoj i društvenoj. Priča kojoj ne treba ni vrijeme, ni mjesto doprla je i ostavila jak utisak na ljude širom svijeta.
Kako je priča o rastućoj klasnoj segregaciji koja je univerzalnim jezikom uspjela da dopre do svjetske publike blokirala najvećeg favorita ovogodišnje dodjele Oskara “1917” i ušla u istoriju kao prvi film sa sa glavnom nagradom koji pripada vanengleskom području?
Dodjela Oskara postala je replika festivala i ceremonija koje joj prethode SAG, BAFTA, Zlatni globus, kao i nagrade kritičara jasno oblikuju sliku koja se formira na Oskaru. Rijetko se dogodi da glavni favorit ne dobije priliku da se popne na pozornicu i zahvali saradnicima i porodici. To se ove godine desilo Semu Mendezu za film “1917”. Reditelj je napravio iznenađenu grimasu kad je čuo ime kolege Bong Džun Hoa prilikom proglašenja za najboljeg reditelja. U tom momentu vjerovatno je shvatio da ipak ovo neće biti njegovo veče.
Film “1917” kao stominutni sepktakl napravljen kao jedan dugački kadar nije ubijedio Akademiju da zaslužuje najbolje od najboljeg, pa čak ni nagradu za najboljeg reditelja. Vizuelno pripovedanja Bong Džun Hoa i kadriranje koje prati klasni raskol bilo je bliže srcu glasačima jer je u pitanju tema s kojom mogu svi da se poistovijete. Sa super-vojnikom za vrijeme Prvog svjetskog rata, ipak, nisu mogli.
Iznenađeni južnokorejski reditelj zahvalan je što je skovao zanat analizirajući filmove Martina Skorsezea, zahvalan je što je Kventin Tarantino preporučivao američkoj publici njegova filmove u trenutku kad niko van njegove zemlje nije znao za njega.
– Skorseze se duboko urezao u moje srce. Kventine, volim te – rekao je prethodne večeri Bong Džun Ho.
Žicu koju je pogodio južnokorejski reditelj, a koji nisu uspjeli njegovi prethodnici kako bi ušli u istoriju sa filmom koji pripada vanengleskom području, nenamjerno je pomenuo Hoakin Finiks u govoru nakon što je dobio nagradu za najboljeg glumca.
– Mislim da smo potpuno udaljili i stvarnog svijeta. Mnogi od nas egocentrično gledaju na svijet i misle da su centar univerzuma – rekao je Hoakin Finiks.
Film “Parasite” upravo na ovoj rečenici glumca i počiva, podsjećajući da globalizacija i moderno društvo zaboravlja u kakvom svijetu živimo i šta su zaista problemi koji muče milione širom svijeta.
Kao što kaže matrijarhat porodice Ki-teak koja radi kao kućepaziteljka bogate porodice Park: “I ja kad bih sve ovo imala, bila bih dobra“, akcentujući sebičnu prirodu čovjeka koji želi više da bi bio dobar.
FIlm “Parazit”, kao film koji je ušao u istoriju zbog pobede u kategoriji za najbolji film, došao je u važnom istorijskom momentu za egocentrično i sebično društvo.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu