Društvo

ISPOVIJEST HEROJA SA PEŠTERA Mirsad: Bože, pomozi mi da SPASEM OVU DJECU

Da sam junak – nisam. Učinio sam ono što bi i svaki drugi čovjek valjda, da je bio u toj situaciji. Duša me je vukla da pomognem, priča Mirsad Šehović.

ISPOVIJEST HEROJA SA PEŠTERA Mirsad: Bože, pomozi mi da SPASEM OVU DJECU
FOTO: VLADIMIR LOJANICA/RAS SRBIJA

On je u srijedu po nezampaćenom nevremenu na Pešteru spasavao ljude iz smetova, a da nije bilo njega, Jelena Trmčić iz Sjenice i njeno dvoje rođaka ne smiju ni da pomisle kakva bi ih sudbina zadesila. Ne samo oni, još mnogo putnika koji su taj dan ostali zavejani na surovoj visoravni veličaju ovog heroja. Vozilom kojim su se iz Novog Pazara ka Sjenici vraćali tog dana u popodnevnim satima Jelena i njeni rođaci su uletili u mećavu. Snijeg, nošen jakim vjetrom, za kratko vrijeme je zameo put između Duge Poljane i Štavlja. Magistrala oko koje su rasli smetovi snijega se stopila sa okolinom, pretvorila u nepregledno bjelilo, ništa se nije moglo vidjeti.

Bilo je strašno, jezivo. Stali smo, ni prst se pred okom nije vidio. Primetila sam “ultu” koja je čistila put. Iz nje je izašao čovjek koji nam je prišao. Rekao nam je da polako nastavimo vožnju, a onda krenuo pješice uporedo sa nama. Puna dva kilometra je išao uz nas i čistio nam staklo da bih mogla da vidim kuda vozim – kaže Jelena Trmčić.

Isprva nije znala ko je tihi heroj koji im je spasao živote.

– Ko mu je spasao kćerku? – raspitivao se i Vujica Trmčić, Jelenin otac, ugostitelj iz Sjenice. A hrabri putar je Mirsad Šehović iz sela Lazine kraj Duge Poljane, radnik je preduzeća “Novi Pazar put”.

– Da sam junak – nisam. Učinio sam ono što bi i svaki drugi čovek valjda, da je bio u toj situaciji. Duša me je vukla i srce naređivalo da pomažem ljudima – priča Šehović.

Više od 12 sati proveo je Mirsad sa kolegama od srijede po podne do čevrtka ujutru na magistrali preko Peštera, uglavnom na otvorenom, u sniježnim smetovima u kojima je ostalo mnogo zarobljenih automobila. Skoro zaleđenog, lica pocrnilog od hladnoće i udara vjetra, u pet ujutro na putu ga je našao šef. Mislio je da se Šehović smrzao stojeći.

– Sjećam se te djevojke, Jelene. Kad smo kolega i ja sreli njen automobil i prišli do njega, pitala me je šta da radi. Pomogao sam joj da okrene vozilo iza kojeg su stajala još dvoja kola. “Ulta” kojom je upravljao Mujo Rebronja je krenula ispred Jelene da čisti put, a ja sam koračao uporedo s njenim kolima i čistio još šoferšajbnu i pokazivao kuda da vozi. Vidljivost je bila manja od metar. Snijeg je padao, jak, hladan vetar je duvao kroz kosti, jedva se moglo disati – kaže hrabri putar.

Foto: Vladimir Lojanica/RAS Srbija
Foto: Vladimir Lojanica/RAS Srbija

Na pameti mu je, priznaje, bilo samo jedno: “Bože, pomozi da ovu djecu sprovedem na sigurno”. I sproveo ih je.

Šehović i Rebronja, njegov kolega koji je upravljao mašinom, do narednog jutra još mnogo putnika ispratili su na sigurno.

– Bog neka čuva te ljude koje smo to veče upoznali – veli Šehović.

U Sjenici je od četvrtka na snazi vanredna situacija. Mnogi su i juče ostali odsječeni od svijeta smetovima visokim i po tri metra.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije