Krenule smo u etno-selo “Babina rijeka”, jer smo se danima prije toga dogovarale da odemo negdje van grada da se odmorimo. Tog popodneva ona je mene pokupila na obližnjoj pumpi, uzele smo šta nam treba i krenule put Lazarevca. Kod crkve u selu Darosava, Tamara se prekrstila, što inače radi kada se nađe ispred neke crkve. Prije same nesreće, okrenula se ka crkvi u selu Trbušnica i takođe se prekrstila. Kada je vratila pogled, bile smo na proširenju ispred crkve koje je puno sitnog kamena, onda je naglo namotala lijevo, da li smo proklizale ili ne znam šta, i krenule smo ka kanalu na kontrastrani. Potom je namotala desno pravo ka toj njivi dole. Samo se sjećam da smo se surduknule dole i nekoliko sekundi poslije vidjela sam kako joj glava obilno krvari. Odvezala sam pojas, istrčala iz auta i vidjevši ljude koji su vozili iza nas tražila sam im peškir ili nešto čime bih mogla da zaustavim krvarenje. Oni su istrčali iz auta i dali mi peškir. Držala sam joj glavu dok mještanin iz sela nije rekao da će on da preduzme – s knedlom u grlu priča za Blic Jelena, skrhana bolom zbog gubitka najbolje drugarice.
Kako kaže, najprije je pozvala Hitnu pomoć, a potom na fiksni telefon i Tamarinu porodicu da im saopšti za sudar.
Tamarin brat od tetke Aleksandar Rakočević tog nedjeljnog popodneva bio je sa suprugom Marijom u domu porodice Stojanović.
– Tamarina mlađa sestra Anastasija javila se na telefon i istrčala na terasu da nam kaže da su Taša i Jelena imale udes i da odmah krenemo. Utrčao sam sam Sinišom (Tamarinim ocem) u njegov auto i odmah smo krenuli put Trbušnice. Za nama su drugim autom krenuli Marko, Stefan (Tamarina braća od strica) i Anastasija – prisjeća se Aleksandar Rakočević.
U trenucima agonije, Tamarin brat od strica Stefan, koji sa roditeljima i bratom živi u istoj kući u Aranđelovcu gdje i porodica Stojanović, poveo je mlađu sestru Anastasiju nazad u porodični dom kako ne bi gledala svoju rođenu sestru mrtvu.
– Dva puta sam vraćao Anastasiju od auta da ne vidi Tamaru, ali je ona već vidjela. Tako da sam je na nagovor Aleksandra uveo u auto i pošli smo kući – kaže Stefan.
Aleksandar je pozvao Tamarinog strica koji je tada bio u porodičnoj kući sa Lidijom (Tamarinom majkom) i Marijom, da im saopšti da je Tamara preminula. Majka nesrećne djevojke je sve vrijeme mislila da joj se kćerka nalazi u nesvjesti, te joj je nakon što su je odveli u Hitnu u Aranđelovcu saopšteno da je izgubila dijete.
– Marko i ja smo ostali sa Sinišom i pokušavali da ga smirimo. On je sve vrijeme bio sa Tamarom u kolima, držao joj glavu, nije htio da je pusti ni sekundu. Zamolio sam policajca da pozovu drugu Hitnu da mu daju nešto za smirenje. Došli su, jedva sam ga ubijedio da izađe iz auta i primi injekciju za smirenje – objašnjava Aleksandar.
Nakon toga Siniša se ponovo vratio u kola u kojim se nalazila njegova preminula kćerka.
Otac sjeo pored mrtve kćerke
Prema Jeleninim riječima, Tamarina porodica stigla je na mjesto nesreće minut do dva nakon dolaska Hitne pomoći.
– Prvi sam istrčao iz vozila, Siniša za mnom i krenuli ka autu gdje je bila Tamara. U trku sam vidio kako Jelena sjedi na asfaltu pored kola Hitne pomoći, dok je ljekar dobacio: “Nemate šta da vidite, nemojte da idete”. Kad smo stigli, imalo smo šta da vidimo. Siniša je ušao u Tamarin auto, bilo je strašno, ne umijem to da opišem, zaista… – potreseno priča Aleksandar.
Porodici nastradale djevojke potvrdio je mještanin sela, koji joj je držao glavu, da je maltene do samog dolaska Hitne pomoći Tamara bila živa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu