Beograđanin Iv Beserovac (37) poslije pređenog puta od 1.500 kilometara stigao je na najhladnije mjesto na planeti, Ojmjakona u Jakutsku. Do tamo, put ga je vodio preko Moskve i Sibira, a kada je došao, sačekala ga je prijatna temperatura od “svega” 54, 3C. A put od diplomiranog bankara sa masterom iz turizma i hotelijertsva, koji je radio u hotelima Amerike, Velike Britanije i Srbije, vodio je preko korona virusa i četiri mjeseca boravka na Filipinima.
-Prije nekih dvije godine, tačno pred koronu, sletio sam na Filipine na ostrvo Bohol, odakle nisam mogao da se vratim četiri mjeseca zbog korone i nepostojećih avio linija, Tamo sam počeo da snimam kako provodim svoje dane u egzotici, šta radim. Od malena sam gledao emisije o udaljennim krajevima svijeta, bio sam radoznao, znatiželjan, ali definitivno, najvećii “krivac” je moj otac. Naime, putujem od malih nogu, letio sam sa dva mjeseca, i do sada sam obišao više od 60 zemalja – započinje Iv svoju priču.
Ističe kako ne voli destinacije na koje ide većina turista, te i da je još jedan od krivaca zašto se uputio u najhladnije krajeve svijeta, Jovan Memedović koji kroz svoju autorsku emisiju prezentuje sve ljepote svijeta u kojem živimo.
-U posljednje vrijeme sam počeo da putujem po baš egzotičnim zemljama od nepriznate Transinistrije, Filipina, Kambodže, Gruzije, Jermenije, Nigera, Burkine Faso, pa evo sad do Sibira. Jednostavno, ne volim masovni turizam. Cijenim zemlje koje te dočekaju kao gosta a ne kao bankomat. Zbog Jovana Memedovića odavno maštam o sjeveru, dalekom istoku, bio sam i na Aljasci, pa da vidim kakav je i ruski sjever – kaže on kroz smijeh.
Na spomen najhladnijeg grada na svijetu i želje da se tamo otisne, stavovi njegovih najbližih, nisu bili baš usaglašeni.
-Bilo je podjeljenih mišljenja. Majka nije bila za, baš zbog te hladnoće, majka ko majka, Čak je u jednom trenutka rekla kakvu sam budala ja rodila. Djevojka i društvo su me podržavali – kaže Iv.
Na sreću, Iv nije bio neobrazriv i dobro je znao gdje ide i šta radi. Prije nego što se uopšte uputio na putovanje, danima je vježbao po uputstvu “ledenog čovjeka”, čije savjete sluša i uvažava veliki broj poznatih ličnosti na svjetskom nivou.
-Pripremao sam se Vim Hof metodom, tehnike disanja i hladan tuš ujutru. Jakutija mi je oduvijek djelovala kao egzotično, zabačeno, mistično mjesto. Obožavam ljeto, ali ovo je bio neki test za mene, smatram da čovjek napreduje psihofizički, kada se izlaže novim izazovima, izlazi iz zone komfora, da radi stavri koja nisu bas slatke – iskreno će on.
Iz Srbije do Jakutska, promijenio je dva leta, Beograd – Moskva i Moskva – Jakutsk, odakle je do Ojmjakona iašo kombijem dva dana po zaleđenom makadamu. Da bi se navikao na nisku temperaturu i klimu koja vlada u Rusiji, proveo je u Moskvi dva dana na aklimatizaciji budući da je suv i hladan vazduh karakterističan za područje gdje je boravio.
Prvim objavama sa putovanja, privukao je pažnju javnosti. Naime, slike koje je prezentovao na svom Instagram profilu pod nazivom “Nomaddna”, počele su da se dijele društvenim mrežama “kao alva”. Zbog prve, gdje se vidi rekordno niska izmjerena temperatura, ali i “umjetnička instalacija” viljuška zaronjena u nudle koja levitira u vazduhu, postao je pravi viral.
– Prvi sam Srbin sa pasošem Republike Srbije koji je kročio na tlo najhladnijeg mjesta na svijetu. Pređenih hiljade kilometra se isplatilo! Krenuo sam od mog rodnog Beograda, preko Moskve, pa do Jakutije. Prvo smo prešli zaleđenu Lenu, truckali se po makadamu Sibira, a odatle krenuli put Ojmjakona. Trebalo je preći više od 1.500 kilometara da bi došli do pola hladnoće, kako ga još zovu. Vrijedelo je nespavanja, umora, promrzlina, truckanja, ruske kuhinje, jer sam jedan od rijetkih koji je dotle dobacio. Do danas je svega 2.204 ljudi iz cijelog svijeta posjetilo ovo mjesto, uključujući i same Ruse.
Koliko je surova zima u ovom dijelu Rusije, najbolje govori činjenica da je i pored sve odjeće najviše izdržao da napolju boravi sat vremena, ali to samo zato što je napolju “otoplilo”.
– Neki put sam čak i do pola sata mogao da budem napolju uz svu opremu i odjeću koju su mi dali. Kad promrznem jako, stavljam flastere koji griju, a, rekord mi je bio kad smo išli u ribolov, možda sam preko sat vremena bio van, ali tad je otoplilo bilo je -44 sa početnih -55. – kaže on kroz smijeh.
Mještane najhladnijeg grada na svijetu opisuje kao srdačne, vrijedne i poštene.
– Ljudi su sjajni, vezani za prirodu, bave se stočarstvom, uzgojom konja, irvasa, lovom i ribolovom. Noć se provodi u kući. Postoji kulturni centar, škola, prodavnica, ako je ispod -45 djeca ne idu u školu. Noći se provede kući, ali glavni razlog što čovjek mora da izlazi napolje je wc, jer postoje samo poljski. Naime, ne postoji kanalizacija, cijevi pucaju na toj hladnoći – ističe Iv.
Tokom boravka tamo, odvažio se da se okuša i u plivanju u ledenoj vodi, dok je spoljna temperatura iznosila – 48 C. I ta objava sa Instagrama je besomučno dijeljena društvenim mrežama.
– Djeluje zastrašujuće ovo kupanje u januaru u ledenoj rijeci u najhladnijem mjestu na svijetu -Oimjakonu. Temperatura vode je oko 0, vruća u poredjenju sa temeperaturom vazduha koja je -48C. Ček, ček da premotamo malo pričicu nekih 18 dana. Da se odmah razumijemo, volim ljeto više nego hljeba, nisam zimogrožljiv, ali nisam ni Terminator. Long story short, počeo sam da radim Wim Hof metodu nekih desetak dana prije nego što mi je majka rekla koju sam ja budalu rodila, povodom moje izjave da idem u Sibir. Počele su tehnike disanje svakog jutra uz obavezan trominutni hladan tuš. Rezultata svega, evo me u Sibiru na kraju svijeta, radim ono što sam mislio da mogu samo Rusi, morževi i foke. Buraz, sve kreće iz glave, kažeš mogu, prelomiš, udahneš duboko i buć – napisao je na svom Instagram profilu.
Na pitanje koliko se pripremao i odakle mu ideja da to učini, otkrio je da je za sve “kriva” želja. Tim povodom, razbio nam je još jednu zabludu i to onu vezanu za alkohol i hladnoću.
– Bila mi je to velika želja, vježbao sam samo deset dana Hofovu metodu disanja i hladan tuš. Hladna voda je zdrava za imuno sisitem, boljeg osjećaja čitavog tijela, a što se tiče konzumranja alkohola, to je totalno pogršsna stvar, stvara lažan efekat zagrijanosti tijela, ali u stvari tijelo jos više pati, mnogi ljudi su umirali zbog pijanstva, takozvane bijele smrti. Dakle, jedna čašica da, ali ne više od toga. – kaže nam Iv.
U stlu svojih omiljenih travel blogera, čije su reportaže obišle zemlju i svijet, Slobodana Mićića i Entoni Bordejna, probao je i gastronomsku ponudu kraja. Tokom boravka u Jakutsku, posjetio je i pijacu, koja je postala sinonim za ovo mjesto, i to zahvaljujući izgledu proizvoda na tezgama, kada hladnoća učini svoje.
– Cijene su manje više, slične kao u Srbiji. U Jakutsku sam bio na ledenoj pijaci gdje se prodaje smrznuti mesni proizvodi. Ljudi cijeli dan stoje na zimi, nevjerovatno. Specijalitet je smrznuta, sirova riba, ali i konjetina, meso se sječe tanko kao pršuta i miješa sa lukom, bas je ukusno. Dok je riba bila ukusna, konjetina nije baš po mom ukusu, Još jedan od dokaza koliko je hladno, jeste činjenica da ljudi ne isključuju automobile cijelu noć. U protvnom zaledila bi se vozila. Moj prijatelj čak ima aplikaciju da pali auto par puta u toku noći – otkrio je Iv, na kraju razgovora za Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu