U 2026. svanulo samo prasićima

E to se desilo ove godine, pred najradosniji hrišćanski praznik što je, razumije se, potrošačima i te kako dobro došlo.

Jer, ranijih godina, njihovu radost u dobroj mjeri mutila je upravo cijena praseta za pečenicu, koja je išla i do 13 KM po kilogramu?!

Do poslednjeg momenta, uzgajivači su se nadali da će cijena njihove robe bar pred božićne praznike skočiti, ali se to nije desilo. Ili se nije desilo u iznosu kojem su se nadali, tako da je ove godine izostala  – njihova radost.

Što naš narod kaže – dok nekom ne smrkne, drugom ne svane…

Nažalost, početkom ove godine nije svanulo nikome. Svinjari jesu ostali kratkih rukava što se tiče prodaje prasića. Razlog je, kako tvrde, prekomjeran uvoz, koji je potopio naše obore i sve što je u njima bilo.

Od potrošača, naravno, ne bi bilo pristojno očekivati puno  empatije prema domaćem seljaku, jer su na svojoj koži osjetili koliko košta domaća hrana. Jedan od udaraca na njihove novčanije svakako su i domaći prasići po 13 KM za kilogram, tako da je prase od nekih 25 kilograma izlazilo na 325 KM?! Taman jedna minimalna penzija…

Ove godine, pečenica ih je daleko manje koštala, ali su ih pritisle druge brige, opet finansijske prirode. Kako su zagazili u novu godinu, zaskočila su ih poskupljenja ili najava skoka cijena, čega-svačega. Struje, vode, prevoza, usluga, hrane… I mnogi radnici su, iako cijena nije bila za baciti, ove godine Božić dočekali bez pečenice na trpezi, strahujući šta će i kako će kad ih poskupljenja skole sa svih strana.

Naravno, najteže je penzionerima, koji o prasećem pečenju već odavno ne razmišljaju, a ne isplati im se razmišljati ni o mnogim drugim, običnijim i jeftinijim stvarima… Jer, sa penzijom od 500 KM samo mogu da sabiraju kilovate struje, kilograme brašna i kutije lijekova, a ako šta ostane, bog da ih vidi…

Suma sumarum, svanulo je samo – prasićima, i to onim domaćim, jer su u njihov red za klanje uskočili oni uvozni.

A hoće li nama, i kada, svanuti, bog sami zna…