To su pokazali oni koji učestvuju u njenom radu, koji su prije samo nekoliko dana satima u prazno pričali, sitničarili, optuživali…
Skupština nije razmatrala nijednu odluku, ali je ustanovljeno da svi mogu, žele i hoće da pričaju do iznemoglosti, a da su rezultati manje bitni. Govorili su svi, koji su mogli i svašta se moglo čuti, od odbornika pa do gradonačelnika Draška Stanivukovića. O čemu su pričali?
Pominjali su se protekli izbori u mjesnim zajednicama. Tako se moglo čuti koji su odbornici kao kandidati dobili podršku birača, a koji treba da se „srame što ni komšije, u njihovom selu, nisu za njih glasale“. Shodno tome, ti pojedinci trebaju da se poklope i ne progovaraju. Takve provokacije nisu ostale bez odgovora, jer „ko će da prećuti kada ga neko provocira“ dok traje prenos uživo?!
Bilo je i drugih tema, diskutovalo se i o razlozima za skidanje pojedinih tačaka sa dnevnog reda. Najviše su se isticali programi koji definišu ovogodišnja infrastrukturna ulaganja u Banjaluku. Zamjerka onih koji su svojim odlukama uticali na to da se ti programi povuku je bila da „programi nisu bili precizno odrađeni“. Diskusije koje su se vrtile na tu temu mogu se sumirati u nekoliko rečenica. “Gradonačelnik Stanivuković je bio u kampanji za izbore mjesnih zajednica i nije vodio računa o tome šta njegovi saradnici rade. Hajde da ga vratimo da ponovi gradivo i neka se bolje pripremi za iduću sjednicu Skupštine grada. Ima vremena.”
S druge strane, gradonačelnik Stanivuković, ali i oni koji ga podržavaju, imali su razne teorije zavjere. Ovaj korak su protumačili kao sabotažu aktuelne administracije, još jedan pokušaj da se uruše oni koji „žele da donesu talas pozitivnih promjena u društvo“. Naglašavano je kako „ovima tamo“ nije mio aktuelni gradonačelnik jer „nije njihov“, pa što god da predloži “ne pije vode”. I tako u krug, dok se svi ne izredaju. I tu se potrošilo vremena, ali nažalost nisu stali. Naprotiv. Teorija zavjere se proširila na još jednu važnu temu – dolazak (ne)misterioznog investitora iz Italije. Tek tu se pričalo i nije se štedilo na protraćenom vremenu.
Odluka je dostavljena Skupštini u zadnji tren i za većinu tu „nešto nisu bila čista posla, prije svega oko imena i potpisa predlagača“. Vijećalo se o tome i u holu Gradske uprave, ali i u samoj skupštinskoj sali, jer je neko na brzinu „htio da im podvali nešto“.
Nisu im bile jasne ni namjere investitora. Interesovalo ih je da čuju čime će se taj investitor tačno baviti. Njihovi izvori su im rekli da je u pitanju „proizvodnja koja potencijalno zagađuje okolinu“. Jasan odgovor na svoje nedoumice nisu dobili.
Za grupaciju oko gradonačelnika Stanivukovića taj investitor „treba omogućiti napredak ekonomije“ u Banjaluci, oko 200 novih radnih mjesta, dodatne prihode u budžet grada…
Punih usta se pričalo, ali ostalo je nejasno čime će se taj (ne)misteriozni investitor tačno baviti. Kako je Stanivuković rekao, „on će pribaviti sve potrebne dozvole kada je u pitanju ekologija i ostalo“. Što se tiče potpisa predlagača, pa i to se „moglo srediti, sitnica“ ali kako su poručili – „nema volje“. Cilj je, kako tvrde, da se oni sabotiraju.
Tako je prošao dan zasjedanja Skupštine grada, a da se nije razmatralo nijedno važno pitanje za građane. Takvim istupom su svi pokazali da im Banjalučani nisu na prvom mjestu. Oni kojima izabrani predstavnici trebaju da služe, od gradonačelnika do odbornika.
Gdje su oni? Pa njih nije bilo ili su se kao neka utvara nazirali ponegdje. Pojedinci su ih ubacivali u koju izgovorenu rečenicu. Kada će ih se sjetiti? Vrlo brzo. U drugoj polovini godine nas očekuju još jedni opšti izbori, tako da će opet od tih istih građana tražiti da poklone povjerenje njihovoj političkoj opciji. Šta će im ponuditi? Ako je suditi prema prethodnim danima, jedino praznu priču.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu