Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

IZBORILA SE ZA SRPSKU ISTINU U SAD Katarina pismenim zadatkom promijenila udžbenik iz istorije

Svijet
Autor:

Foto: radenko ristić / Privatna arhiva

Kada je istina jedini imperativ, pomjeraju se i bregovi i mora. Upravo to je učinio pismeni zadatak Katarine Ristić, djevojčice iz Srbije koja godinama živi sa svojim roditeljima u Čikagu. Naime, njen seminarski rad na temu “Bosanski genocid” uspio je da promijeni nastavni program čitavog jednog školskog distrikta.

Priča počinje u februaru 2017.godine, kada Katarina Ristić, tada učenica 8. razreda Emerson škole u čikaškom predgrađu Park Ridž, zajedno sa još četiri svoje školske drugarice dobija zadatak da napravi rad/projekat na temu “Bosanski genocid“. Naravno, njen rad je uzburkao duhove u školi, zbog čega je njen otac Radenko pokrenuo akciju posle koje je iz školskih knjiga izbačena propaganda koja naš narod prikazuje u lošem svjetlu, a Srbiju optužuje da je počinila genocid i ubila 200.000 ljudi u Bosni.

– Ja sam u Bosni odrastao, tamo sam proveo cijeli rat, sve do potpisivanja Dejtona, kada su definisane granice entiteta a moji rodni Zavidovići pripali takozvanom muslimansko-hrvatskom entitetu, današnjoj Federaciji BiH. Pošto povratak u našu porodičnu kuću nije bio moguć, ja sam sa familijom kao izbjeglica rata, kroz program Ujedinjenih nacija, došao u Čikago 1996. godine – kaže na početku razgovora za Serbian Times Ranko Ristić, koji pored Katarine, ima i tri sina, piše Blic.

Nakon što mu se kćerka obratila za pomoć, dao joj je neke osnovne informacije vezane za rat u Bosni, iz namjere da je pusti da sama dođe do činjenica i istine. Međutim, kada je vidio koju je literaturu donijela kući, nije mu bilo svejedno.

– Prvo što mi je palo u oči jeste da je u tim knjigama stajalo da je Srbija izvršila agresiju na Bosnu i pri tome ubila 200.000 muslimana, tj. Bošnjaka. Takođe je navedeno da je predsjednik Slobodan Milošević odgovoran za genocid u Bosni. Pokušao sam da joj objasnim da je rat u Bosni bio građanski rat a ne agresija i da brojke poginulih nisu tačne. Posavjetovao sam je da pokuša sama da istraži ne informacije na internetu, ali da koristi samo nesrpske izvore informacija, kako bi bila nepristrasna, s obzirom da je projekat radila sa još četiri drugarice, različitih nacionalnosti. Ali avaj…

Djevojčica od 14 godina je bila zbunjena pred činjenicom da podaci iz školske literature možda nisu dobri. S jedne strane našao se autoritet škole, sa druge autoritet rođenog oca…

– U jednom trenutku se rasplakala. Bila je opterećena time da mora da uradi zadatak onako kako joj je to servirano u školi, uplašila se da će joj učiteljica dati lošu ocjenu ako ne bude radila po programu. Vidio sam kuda to vodi i nisam više hteo da je uznemiravam. Rekao sam joj da uradi onako kako misli da je najbolje – prisjeća se Ranko.

Katarina je tad odlučila da prione na istraživanje, odnosno, da pronađe sve relevantne podatke za svoj rad, o čemu ocu nije rekla ni riječ.

– Ona je izvršila pravu pravcatu istragu, pronašla gomilu podataka iz više nezavisnih izvora, internacionalnih ogranizacija, ali i spiskove poginulih iz bošnjačkih i hrvatskih izvora. Na nekoliko mjesta je pronašla citate relevantnih stručnjaka u kojima se kaže da je rat u Bosni bio građanski rat u kojem su se, između ostalih, borili i Hrvati protiv Muslimana, kao i Muslimani, Bošnjaci, sami između sebe, kakav je slučaj bio recimo u Cazinskoj krajini. Koristila je i dokumentaciju Haškog Tribunala, kao i video zapise iz zapadnih medija koji nisu završavali na udarnim vijestima ili na naslovnicama poznatih novina, ističe Ranko, i potvrđuje kako tada nije znao šta sprema njegova kćerka.

Rezultat Katarinine predanosti i rada bio je seminarski rad” Istina o Bosanskom genocidu” koji je na jednoj strani imao netačne medijske informacije koje su njene drugarice navele, gdje na jednom mjestu čak stoje slike Svetog Save, Tesle, Divca i Đokovića kao srpskih ratnih vođa koji su počinili genocide u Bosni. Na drugoj strani bila je informacija da je prva žrtva rata u Bosni bio srpski svat u Sarajevu i da je rat u Bosni zapravo počeo napadima Bošnjaka na Srbe.

– Njihov rad je dobio ocjenu A, a ja sam ga prvi put video tek kada se vratila iz škole. Ponosu nije bilo kraja kada mi ga je pokazala. U redu, rekao sam sebi, moje dete je uradilo svoj domaći zadatak. Sada je vrijeme da ja uradim svoj!

Nakon roditeljskog sastanka na kome je njegova kćerka pohvaljena, Ranko je poslije razgovora sa nastavnicom odlučio da promijeni neke stvari.

– Ja sam to iskoristio pa sam negodovao što se u školi koristi propaganda kao izvor informacija, da su da su do te mjere zbunili studente te su srpski sveci, naučnici i sportisti opisani kao ratni zločinci. Ona je slegla ramenima i rekla: “Šta ćete, Amerikanci ne poznaju istoriju… Ali, zašto se ne žalite ako ste nezadovoljni školskim programom?” Zašto da ne, rekao sam u sebi.

Pismo

Ranko je proučio kako funkciniše školski sistem u Americi, gde se i kome treba obratiti da bi se nešto promijenilo u školskom programu…

-Poslije nekoliko dana sam uložio zvaničnu žalbu kao roditelj čije je dijete izloženo lažnoj propagandi, tražio da se provjere izvori informacija koje se koriste u školskom programu. U žalbi sam priložio dokumente i izvore koje je moja kćerka koristila u njenoj istrazi. Ubrzo sam dobio odgovor od direktora škole da je oformljena grupa koja će izvršiti istragu. Takođe sam obavješten da će škola tražiti savjet profesora istorije DePaul Univerziteta u Čikagu, koji se smatra ekpertom za područje Jugoslavije, Dr. Tomasa Mokaitisa.

Ranko je istraživanjem saznao da je Dr Mokaitis bio finansiran od organizacije “US Institute Of Peace” u čijoj upravi je bila Medlin Olbrajt. Inače, ovaj istoričar je često u svojim delima bio zagovrnik antisrpske politike.

– Ovi podaci inspirisali su me da potražim još istorijske građe, pa sam naknadno priložio dodatnu dokumentaciju. Na kraju je profesor Mokaitis, bez obzira koliko bio antrisrpski nastrojen, suočen sa činjenicama, morao priznati da su informacije u udžbenicima netačne i da se trebaju ukloniti iz školskog programa. Kao rezultat uložene žalbe, na kraju sam dobio obavještenje da su u udžebenicima napravljene sljedeće izmjene:

POBJEDA: Pismo direktora škole u kome obaveštava Ranka Ristića da su njegove zamerke usvojene i da će školski Distrikt 64 pristupiti izmeni nastavnog gradiva za 8. razred

Broj poginulih Bošnjaka za vrijeme rata u Bosni nije 200.000 već su sve tri strane ukupno imale 80.000 do 100.000 žrtava

Riječ “Genocid” se izbacuje i zamjenjuje riječju “Atrocity“

Potvrđuje se da presjednik Slobodan Milošević nije bio osuđen za ratne zločine niti genocid

Iz školskog programa izbacuju se sve knjige koje su sadržavale netačne informacije

Uvodi se provjera internet informacija koje se koriste u školstvu ovog distrikta.

U program se uvode dokumenti i izvori koje je Katarina Ristić koristila u svojoj istrazi

Ranko Ristić ističe da ova njegova i Katarinina pobeda može da ima veliki značaj jer stvara presedan za sve buduće žalbe u svim distriktima u Americi.

– Ova promjena važi samo za Distrikt 64 i zato je bitno da se u ovu priču uključe mediji, a zatim i naš Konzulat, crkva, naša udruženja. Treba ovu informaciju proširiti i upoznati naše ljude kakva su im prava i mogućnosti, jer pretpostavljam da je mnogo škoskih programa koje uče naša djeca u Americi na isti način nastrojeno i zasnovano na lažnim informacijama.

On napominje da su Školska uprava, nastavnica i direktor ovaj problem shvatili ozbiljno i bili od velike pomoći.

– Oni uče šta im se servira, ali ako se ulozi žalba i potkrijepi argumentima, oni će pomoći da se problem reši. Ovo treba da znaju svi roditelji Srbi u Americi. Neće biti nikakve odmazde zbog žalbe, u to mogu da budu sigurni.

Katarina je danas srednjoškolka Maine South škole Distrikta 207 i pomno prati časove istorije i literaturu koja se koristi. Po njenom uzoru isto čini i njen stariji brat Aleksandar na Loyola Univerzitetu, a dva mlađa brata Stefan i Filip uče istoriju u pomenutom Distriktu 64, gde im je njihova rođena sestra omogućila školovanje bez propagande. Ranko dodaje kako ne planira da se zaustavi na ovome, već ide dalje i traži uklanjanje profesora Mokaitisa sa mjesta savetnika školskog distrikta.

– Čovjek očigledno dio propagadne mašine, dokazano je da je odobrio korišćenje netačnih informacije, a takođe ih je koristio u svojim novinskim člancima. Dakle, nema autoritet da radi taj posao i treba da ide. A mi kao pojedinci i kao zajednica moramo sve učiniti, reagovati gdje god možemo, jer ovakva propagandu plasirana kroz škole može imati nesagledive posledice na naša buduća pokoljenja, riješen je ovaj Srbin iz Zavidovića da pravdu istjera do kraja, piše Serbian tajms.

 

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO