Tri godine kašnjenja, tri godine obećanja. A novi blok zvorničke bolnice i dalje čeka svoj završetak.
Posljednje obećanje stiglo je od resornog ministra Alena Šeranića, tokom njegove posjete Zvorniku, u septembru prošle godine. Tada je završetak građevinskih radova najavljen za oktobar te godine, a opremanje do kraja 2024.
– S obzirom da ne vidim, u ovom trenutku određene razloge zbog čega bi se kasnilo, da se poslije 31.10 produži na 31.10 sljedeće godine, jer stvarno više nema smisla. Tako da se iskreno nadam da će ta oprema već biti proučena i da će se dva do tri mjeseca nakon 31.10, opremiti ovaj blok i da što prije kolege iz bolnice pripreme dokumentaciju i predaju za dobijanje rješenja za ispunjenost obavljanja djelatnosti u ovom objektu – kazao je tada Šeranić.
Ali ni očekivanja ministra nisu ubrzala posao.
Izvođač radova „Enikon gradnja“ početkom ove godine je obavijestio rukovodstvo bolnice da su građevinski radovi završeni, no predstavnici Republičke direkcije za obnovu i razvoj su, kao nadzorni organ, obavili kontrolu i ustanovili propuste. O tome su obavijestili izvođača koji je bio dužan da otkloni nedostatke.
Danas, na licu mjesta – ni radnika, ni mašina. Sve stoji. A s tim i opremanje koje ne može početi dok se objekat ne preda rukovodstvu na upravljanje.
Za to vrijeme, Bolnica Zvornik iznajmljuje prostor za dva odjeljenja i tri službe za šta mjesečno izdvajaju oko 1.700 maraka.
Dok traje nadmudrivanje između izvođača, nadzora i institucija – trpe i ljekari i pacijenti.
– Vidite da nema čekić nikome da ispadne majstoru , ništa se ne radi. Liftovi malo, malo neispravni. Sale operacione, imamo tri četiri funkcionalne sale, ali kad ode jedna u aut i druga je u autu, odmah se jedna mora čuvati za hitne slučajeve. Radi jedna sala na cijelu bolnicu. Što je kataklizma, imamo gužvu, povređene, razne se situacije dešavaju mi nemamo gdje da radimo – kaže Goran Bjeković, specijalista ortopedije u Bolnici Zvornik.
Objašnjenja zbog probijanja rokova su se mijenjala kroz godine. Ranije su bili krivi potporni zid, zatim pandemija. Sada, kašnjenje više nema izgovor, osim nemara. Za ovo bi neko morao odgovarati smatra Bjeković.
– To je neko kriv. Onaj ko je kriv on se busa u kalup kao da se ništa nije desilo. I mi se ponašamo kao da se ništa ne dešava, a ono se dešava, tonemo. Sve smo slabiji i slabiji, sve nas je manje. Sve smo manjeg kvaliteta. Evo trenutno, otišli du nam ginekolozi, otišao nam je endokrinolog. Otišao nam je pedijatar. Vjerovatno će otići i hirurg. To je za nas pogibija. Vi da bi dobili hirurga on mora završiti fakultet, šest godina specijalizacije i još mora raditi pa tek onda da kažete da imamo samostalnog hirurga – kaže Bjeković.
Rukovodstvo Bolnice Zvornik za sada nema novih informacija, a ni mehanizme da nešto ubrzaju. Kažu da će više znati nakon praznika, zbog čega ovog puta nisu željeli davati izjavu.
U međuvremenu, pacijenti i zdravstveni radnici ostaju zarobljeni između obećanja i realnosti, piše BN.
I niko izgleda nije odgovoran i ne znamo ni da li će i biti. A bolnica, koja je trebala biti stub zdravstva u regiji – ostaje gradilište na čekanju. I ponovo pitamo do kada?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu