Kandić je bio velika glumačka nada, od momenta kada je zablistao glumeći 1987. godine mladog Vuka Karadžića u legendarnoj seriji “Vuk Karadžić” reditelja Đorđa Kadijevića.
U tom periodu zabilježio je i uloge u filmovima “Varljivo leto”, “Šećerna voda”, “Kolubarska bitka”, “Bulevar revolucije”, seriji “Dome, slatki dome”, pojavio se i u “Kraju dinastije Obrenović” i “Srećnim ljudima”.
Potom je otišao inostranstvo, i mada mu je predviđana blistava karijera, nastavak njegovog života obilježili su lomovi.
Više puta je isticao da mu je život bio ispunjen patnjom. Posljednjih godina živio je izdržavajući se od čišćenja jedne kafane na Zelenom vencu i majčine penzije.
– Pomažem prijatelju u ovom kafiću, u jednu ruku se i družimo, a i on mi daje malu naknadu. Dođem svako jutro prije osam, malo počistim, pripremim stolove prije nego što pristignu gosti. Nije to mnogo posla, niti nešto od čega bih mogao da živim. Mene izdržava majka. Od njene penzije preživljavam. A živim sam, sa psom, od kada sam se razveo – ispričao je Kandić u jednom intervjuu pre dve godine.
Rođen je 1961. u Mostaru, jer je njegov otac Miloš, takođe glumac, imao angažman u tamošnjem pozorištu. Nakon što se porodica preselila u Beograd, završio je srednju ekonomsku u Zemunu. Završio je Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu u klasi Arse Jovanovića. Krajem osamdesetih i tokom devedesetih Bora je bio član Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Imao je niz zapaženih uloga prije nego što je 1998. godine odlučio da ode u Australiju. Prvo je živio u Pertu, potom u Melburnu i Sidneju.
– Tada sam odbio nekoliko uloga i to je bila greška. Sam sebi sam zatvorio vrata. A još veća greška bila je što sam, kada sam odlazio u Australiju, podigao radnu knjižicu iz Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Pucao sam sebi u nogu. Voja Brajović je uvijek govorio: “Kandiću, ti uvijek voliš da budeš prvi i u pozitivnim i u negativnim stvarima” – ispričao je Kandić šta se događalo nakon povratka u Beograd, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu