Sudbine

"Izliječila je dio naših srca, koje je slomio sterilitet” Pet dana nakon što su usvojili djevojčicu, njeni biološki roditelji se predomislili

Šanse da ostanem trudna bile su manje od jedan posto. Ljekari su rekli da će nam moja endometrioza, poremećaj kod kojeg tkivo materice raste izvan nje, jako otežati začeće, počinje svoju priču medicinska sestra Sara Haul (31), koja je sa svojim suprugom Krisom (32) odlučila da započne proces usvajanja djeteta.

"Izliječila je dio naših srca, koje je slomio sterilitet” Pet dana nakon što su usvojili djevojčicu, njeni biološki roditelji se predomislili
FOTO: GORAN SRDANOV/RAS SRBIJA

Bili su oduševljeni kada su saznali da se pojavilo novorođenče koje mogu da povedu kući. Radilo se o djevojčici, po koju su došli u bolnicu ubrzo po rođenju. U isto vrijeme desilo se još jedno čudo, sat vremena prije nego što je paru javljeno da postoji djevojčica koju mogu da usvoje, Sara je saznala da je trudna, piše Miror.

Međutim, u bebi koju su planirali da usvoje uživali su samo pet dana. Tada je stigla vijest koja ih je toliko pogodila da je Sara mislila da će od stresa dobiti spontani pobačaj – djetetovi biološki roditelji su se predomislili i tražili svoju bebu nazad.

– Morali smo da je vratimo. Bol koji sam osjećala bio je toliko velik da sam se bojala da će izazvati pobačaj. Opraštanje od nje me je toliko pogodilo, da ne mogu da opišem riječima. Znali smo da je vjerovatno više nikada nećemo vidjeti. Ona me je učinila majkom iako je to trajalo samo nekoliko dana. Pomogla je da se izliječi dio naših srca, koje je slomio sterilitet – prisjeća se Sara.

Dodaje da ne zamjera biološkim roditeljima što su se predomislili. Na sreću ovog para, poslije uredne trudnoće, Sara je na svijet donijela dječaka Noela Haula, a pored njega, danas imaju i još jednog dvomjesečnog dječaka, kojeg su usvojili.

“Brak nam se skoro raspao zbog svega”

Prisetila se koliko je bila očajna nakon što su joj ljekari rekli da će teško ostati trudna, ali njen suprug je bio optimističniji.

– Željeli smo porodicu i to me je bacilo u depresiju, doslovce sam prošla proces tugovanja. Moj suprug je bio puno pozitivniji, on često stvari posmatra sa vedrije strane. Bio je to težak period, čak smo odlazili kod bračnog savjetnika i, iskreno, mislim da naš brak to ne bi preživio bez stručne pomoći – ispričala je.

Kaže kako je pokušavala da ostane u drugom stanju tri godine. Bila je na nekoliko hirurških zahvata, primila je stotinjak injekcija, popila hrpu lijekova i plakala uz mnoštvo negativnih testova na trudnoću. Nakon toga im je reproduktivni imunolog rekao kako su šanse za trudnoću izuzetno male.

– Ta vijest nam je zapravo omogućila da krenemo dalje. Razgovarali smo i shvatili kako smo napokon spremni za usvajanje djeteta. Stavili su nas na listu čekanja na kojoj ljudi čekaju bebu i po tri godine – rekla je.

Dok su čekali dobre vijesti iz agencije za usvajanje, Sara se jedno jutro osjećala pomalo čudno. Otvorila je ormar u kojem je još uvijek držala testove za trudnoću.

– Gledala sam ih i mislila ima li smisla provjeriti, ali, mislila sam, kad su već tu, uradiću ću to. Prvi put u životu test je bio pozitivan. Zajecala sam. Plakala sam toliko da sam jedva disala. To je bio veliki pozitivan šok. Milion puta nakon toga sam se zapitala: “Kako je to moguće?” Samo sat vremena nakon što je test pokazao da sam u drugom stanju, nazvala nas je socijalna radnica i rekla da možemo da upoznamo djevojčicu za tri nedelje. Bila sam u osmoj nedelji trudnoće kada smo otišli po nju i doveli je kući. Odmah smo se zaljubili – prisetila se.

Spomenula je i kako je upoznala biološku majku te djevojčice.

– Ušla sam u bolničku sobu, a njena mama ju je držala u rukama i s ljubavlju stavila meni u naručje. Rekla je bebi: “Upoznaj svoju mamu, djevojčice” – ispričala je.

Međutim, pet dana kasnije njeni pravi roditelji su je željeli nazad. Naime, po zakonu imaju pravo da se predomisle do deset dana nakon djetetovog rođenja.

– Baš sam je hranila kad nam je stigao taj poziv. U očaju sam pala na pod i ponavljala: “Oni se šale?”, “Reci mi da je ovo šala”. Bol koju smo oboje osjetili tog dana bila je gora od one koju smo proživjeli za tri godine neplodnosti – kazala je.

Opisala je i kako se osjećala kada je napokon rodila svoje dijete.

– Stavila sam ga na grudi i zatekla samu sebe kako razgovaram sa Bogom. Zahvaljivala sam mu za ovo čudo. Kad je Noa napunio godinu dana, socijalna radnica nas je ponovo pozvala i rekla kako imaju dječaka starog jedan dan. Otišli smo po njega u bolnicu i dali mu ime Livaj – ispričala je Sara i priznala da su oboje čitavih deset dana živeli u strahu, sve dok nije prošao rok poslije koga im dijete više niko ne može uzeti.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu