Poznati slikar izlagao je na 26 samostalnih i više kolektivnih izložbi u Podgorici, Budvi, Beogradu, Osijeku, Novom Sadu, Groznjanu, Parizu, Tokiju, Njujorku, Hobokenu, Hjoustonu a kao predstavnik Srbije učestovao je na Venecijanskom bijenalu, 2017. godine u okviru projekta „Enklavia“ Dragičević-Zdravković-Šćepanović.
Umjetnik, profesor, teoretičar koji je stekao doktorat iz teorije umjetnosti i medija, a da bude zanimljivije i vrstan borac u mješovitim borilačkim vJeštinama za večerašnju izložbu u Banskom dvoru kaže da je logičan slijed njegovih umjetničkih preokupacija.
Kroz svoju umjetnost, ja se bavim problemom svijeta simulacija i djelovanjima sila dominacije i otpora u spektaklu masovnih medija. Osnovni motiv mog rada je istraživanje medijskih prizora koji su otvorena manifestacija moći kapitala i vladajućih ekonomsko političkih struktura. Svijet danas nije slobodan, možda nije nikada ni bio, ali ovaj vid neslobode uslovljen reprodukovanjem svega u onom obliku u kojem gubi svaki trag svog materijalnog korIJena, polako, ali sigurno postaje stanje nestajanja u virtuelnom svijetu slika i informacija – kaže Šećepanović dodajući da on slike koristi kao oružje kritike konzumerizma, utilitarizma i sličnih društvenih pojava
– Krenuo sam od kritike kulturnih industrija, konzumerizma, utilitarizma, solipsizma, a oružje za tako nešto mi je bila slika. Samo moja slika nije reprodukovana slika masovnih medija, takva slika je samo element u mom radu koja nosi subverzivnu poruku. Moja vizuelna kritika je slika nastala manuelnim radom umjetnika, slika koja odiše jedinstvenošću, neponovljivošću, dugotrajnošću i materijalnim tijelom. Jedan od značajnih vidova mog djelovanja je strategija – propagandom protiv propagande – kaže umjetnik.
Šćepanović kao jednu od najvažnih karakteristika svog rada vidi u njegovanju i razvijanju estetike destrukcije kao umjetničke forme.
– Ono što je karakteristično za moj rad jeste estetika destrukcije i destruktivnosti spram dokse, bilo u odnosu na diktaturu tržišta i masovnih prizora spektakla, ili u odnosu na popularnu religiju, medijsku manipulaciju, sveopštu estetizaciju. Na taj način segment destrukcije postaje vrlo važan u našoj umjetnosti. Takva umjetnost je antiteza društva. Umjetnost, ako se radi o horizontalnom pristupu, ne smije biti elitistička niti privilegija obrazovanih, već razumljiva, kritička i politički angažovana – kaže Šćepanović i dodaje da umjetnost mora govoriti jezikom masovne kulture.
– Ne zato što je to njen izbor i afirmacija, već zato što kroz takav vid izražavanja umjetnost može dati konkretne rezultate. Destrukcija u umjetnosti je konstruktivna, za razliku od destrukcije u medijima, politici i cjelokupnog svijeta tržišta. Reklo bi se da je razaranje u umjetnosti oblik stvaranja. Umjetnost, dakle, može u savremenom svijetu postojati jedino kao destuktivna, kritička i subverzivna, a nikako kao zastupnik i podanik društva – kaže slikar.
Šepanović kaže za svoje slikarstvo da je apel za povratak svijesti i zdravog razuma te kritičkog stava prema pokušajima sistema da ih obezvrijedi.
– Slikarstvo, onako kako ga ja radim, je hibrid visoke tehnologije i čovjeka, ali ne u pravcu kiborgizacije i nestanka u mašinama i informacijama, već u pravcu apela za povratak (ili možda nastanak) svijesti i zdravog razuma, uzdrmanog smislom i zdravim razumom sistema. Važno za moj rad je to što uvodim narativni element u slikarstvo. Dakle, za mene slika ima narativ, a ne samo značenje. Narativnost uz ručno izvođenje je ono što moj rad izdvaja iz mora savremene umjetnosti bazirane na mogućnostima softvera i aparata za tehničku reprodukciju, počevši od digitalne štampe do kompjuterskih projekata. Zato danas tako istinito zvuči, inače u drugim okolnostima, možda, isprazna fraza Stakista, koji kaže:„Umjetnik je samo onaj koji slika. Dakle, radi se o stalnom pomjeranju i izmjeni pozicije koju umjetnost treba da ima u odnosu na društvo, da bi očuvala stanje paradoksa, slobodne misli, ali i slobodnih emocija – jasan je Šćepanović.
Kratka biografija
Vladislav Šćepanović je rođen u Nikšiću 1971. godine, Fakultet likovnih umjetnosti završio je na Cetinju 1994. godine, a postdiplomske studije na Fakultetu Primjenjenih umjetnosti u Beogradu 1996. godine.
Radi kao vanredni profesor na predmetu Crtanje i predmetu Slikanje na FPU u Beogradu i kao profesor na doktorskim studijama Fakulteta primjenjenih umjetnosti i Univerziteta umjetnosti u Beogradu. Vršilac je dužnosti direktora Muzeja savremene umjetnosti u Beogradu 2013/2014.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu