Nakon što je prije nekoliko dana lider HDZ BiH organizovao sastanak s predstavnicima bošnjačke „Trojke“ i opozicije u Srpskoj u prijatnoj atmosferi nekog restorana u Kupresu, a zatim najavio formiranje nove vlasti na nivou BiH, lider SNSD i njegovi „pobočnici“ reagovali su kao uvrijeđena mlada.
Kako sad pa to? Otkud i zašto? Đe me nađe? Gomilala su se pitanja koja su Dodik i ostatak političkog vrha Republike Srpske postavljali nevjernom partneru s kojim su skoro dvije decenije „drmali“ političkom scenom u BiH.
Bez obzira koliko neko mislio da je Milorad Dodik „preigrao igricu“, da je „doktorirao“ na političkim odnosima u BiH i da je njegovo sklapanje „strateškog partnerstva“ s Draganom Čovićem i HDZ BiH bila dalekosežna i genijalna odluka, koja je obezbijedila dugoročnu korist za Republiku Srpsku, na kraju je ispalo to da su Dragan Čović i njegova stranka održali besplatnu političku lekciju i Dodiku i svima onima koji su smatrali da je lider SNSD „Bog koji hoda“ i nezaobilazni faktor u svakoj političkoj mirođiji koja se kuva u BiH.
Ruku na srce, partnerstvo Dodika i Čovića zaista je cvjetalo decenijama. Kada je trebalo podržati strateški interes Hrvatske oko izgradnje Pelješkog mosta, Dodik i SNSD bili su tu. Kad se trebalo zalagati za formiranje trećeg, hrvatskog entiteta u BiH, Dodik i SNSD to su marljivije radili od Ante Jelavića, koji je onomad fasovao apsanu zbog identičnih nastojanja.
S druge strane, kad je trebalo lobirati u Zagrebu da se zaustavi projekat deponovanja nuklearnog otpada na Trgovskoj gori, da hrvatski predstavnici na nivou BiH, po Dodikovoj inicijativi, napuste zajedničke institucije zajedno sa srpskim ili bilo šta drugo što se kosilo s hrvatskim nacionalnim interesima, Čović i HDZ bili su nijemi kao ribe.
Kažu da je Vinston Čerčil svojevremeno izjavio kako u politici nema vječitih saveznika, već samo vječitih interesa. Milorad Dodik i SNSD, bez obzira na bogato političko iskustvo, tu mudrost, izgleda, nikad nisu usvojili ni naučili.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu