Iran ima oko 88 miliona stanovnika i prostire se na 1,6 miliona km², dok Izrael ima oko 9 miliona stanovnika i zauzima 22.000 km².
Kada je riječ o aktivnim vojnicima, Iran je brojčano jači sa čak 610.000 aktivnih vojnika, 350.000 rezervista i 220.000 pripadnika paravojnih formacija. Izrael raspolaže sa oko 170.000 aktivnih vojnika i do 465.000 rezervista. Ipak, izraelske snage imaju značajnu prednost u obuci, iskustvu i tehnološkoj opremljenosti.
Vojna struktura i doktrina
Iran svoju vojsku dijeli na regularne oružane snage (Arteš) i Revolucionarnu gardu (IRGC), uključujući elitne jedinice Kuds, raketne snage i sajber kapacitete. Oslanja se na strategiju asimetričnog ratovanja i mrežu proksi organizacija.
Izraelske odbrambene snage (IDF) imaju jedinstvenu komandu i fokusiraju se na brzu mobilizaciju, integrisanu obavještajnu podršku i vrhunsku tehnologiju.
Tehnološka nadmoć Izraela
Izrael ima sistemsku tehnološku prednost. Posjeduje F-35 avione, napredne dronove, moderne tenkove i najrazvijeniju mrežu protivraketne odbrane na svijetu (Gvozdena kupola, Davidova praćka, Strela i Gvozdeni zrak). Obavještajne i sajber sposobnosti, posebno Jedinica 8.200, ubrajaju se među najsofisticiranije na svijetu.
Iran se oslanja na sopstvenu proizvodnju projektila i dronova. Ima najveći arsenal balističkih raketa na Bliskom istoku i masovno proizvodi dronove (npr. Šahed), koje izvozi u Rusiju i koristi preko proksi snaga.
Nuklearno oružje
Izrael, prema svim dostupnim procjenama, posjeduje nuklearno oružje, iako to zvanično ne potvrđuje. Ima sposobnost drugog udara sa kopna, iz vazduha i sa podmornica.
Iran trenutno nema operativno nuklearno oružje, ali posjeduje dovoljnu količinu obogaćenog uranijuma za izradu nekoliko bojevih glava u roku od nekoliko mjeseci, ukoliko to odluči.
Proksi mreže i vojna strategija
Iran upravlja mrežom proksi organizacija: Hezbolah, Hamas, Huti. Putem njih pravi uticaj i sprovodi napade bez direktnog učešća.
Izrael se ne oslanja na proksi snage, već koristi sopstvene vojne kapacitete, obavještajne operacije i precizne udare.
Borbena spremnost i iskustvo
Izraelske snage su redovno angažovane u stvarnim borbenim uslovima i odlikuju se visokom borbenom spremnošću. Sistemi protivraketne odbrane su se dokazali u praksi, uključujući i tokom iranskog napada u oktobru 2024.
Iran je modernizovao svoje snage, ali mu nedostaje iskustva u savremenom konvencionalnom ratu. Njegova strategija se oslanja sredstva odvraćanja.
Savezništva i međunarodna podrška
Izrael: Čvrsto savezničko partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama, vojna pomoć i obavještajna saradnja. Regionalni uticaj širi kroz Abrahamske sporazume.
Iran: Savezništva sa Rusijom i Kinom, naročito u kontekstu zaobilaženja sankcija i vojne tehnologije. Glavni alat regionalnog uticaja su proksi snage.
Zaključak
Iran i Izrael predstavljaju dva potpuno različita modela vojne moći. Iran ima brojčanu nadmoć i snažan kapacitet u projektilima i proksijima, dok Izrael ima visoko tehnološku, fleksibilnu i borbeno iskusnu vojsku, prenosi Blic.
U direktnom sukobu, izraelska tehnološka nadmoć i nuklearna odvraćajuća sposobnost daju mu jasnu prednost. Ipak, iranska sposobnost za asimetrično ratovanje garantuje da bi svaki konflikt bio dugotrajan, složen i skup za obje strane.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu