Takav je slučaj i sa dva velika istorijska imena, Svetim Jeronimom i papom Sikstom V. Obojcu svim silama svojataju srpski i hrvatski istoriografi, kao njihove, kao što to čine i s Nikolom Teslom.
Što se Svetog Jeronima tiče svi se slažu da se rodio 330. godine u Bosanskom Grahovu, na današnjem Arežinom brijegu, koji se nekada zvao Stridon. Arheolozi su na tom području pronašli ostatke velikog rimskog naselja, što je sasvim sigurno bio grad Stridon. On je govorio ilirski (ili srpskohrvatski) jezik, a perfektno je znao grčki i latinski. Tvorac je slavne Vulgate, prevoda Biblije na latinski jezik sa starogrčkog.
Naši istoričari, poput Slobodana Jarčevića, smatraju da je Sveti Jeronim Stridonski bio Srbin porijeklom i da mu je napravljena velika nepravda kada je Vatikan pokušao da njegovu crkvu u Rimu 1901. godine pretvori u „Hrvatski zavod Svetog Jeronima“.
Tim prije što je tu crkvu iz temelja podigao još jedan Srbin koga Hrvati smatraju svojim, a to je papa Sikst V. Vatikan je na taj način prešao preko mogućnosti da u Hrvatskoj postoje Srbi katolici, kao što ih ima u Baru u Crnoj Gori.
Papa Sikst V nosi ime Feliće Pereti, a srpska Vikipedija ga naziva Srećkom Perićem. Njegov otac Petar, za koga se smatra da je bio Srbin, Crnogorac ili Hrvat, zavisno od izvora, sklonio se iz Bijelskih Kruševica u Boki Kotorskoj, koja je bila pod najezdom Turaka, u franjevački manastir u Kotoru. Potom je otišao u Italiju u mesto Grotamare. Oženio se Italijankom i dobio sina 1521. godine koga je nazvao Feliće, to jest Srećko.
Barski nadbiskup Andrija Zmajević u svom djelu „Ljetopis crkovni“ iz 1656. godine tvrdi da je Sikst V rođen od oca Slavjana iz Kruševice. Feliće je nosio prezime Pereti, što znači kruška, a na porodičnom grbu nacrtan je lav koji drži grančicu s tri kruške. Smatra se da je to namjerna veza sa rodnim mjestom.
Sa 14 godina Feliče se zamonašio u franjevačkom manastiru u Montaltu. Brzo je postao biskup, kasnije kardinal. Poslije smrti pape Grgura XIII, izabran je za papu i dobio ime Sikst V. Bio je papa od 1585. do 1590. godine i smatra se za jednog od najuspješnijih vatikanskih duhovnika svih vremena. Dobio je epitet Gvozdeni papa, zbog svoje strogoće, jer je za svega par godina učinio da Rim postane bezbjedan grad.
Za njegovog doba stanovništvo Rima je naraslo 10 puta, sa 15.000 na 150.000 ljudi. Obnovio je stotine crkava, sredio gradske puteve, vodovod, fontane, završio Baziliku Svetog Petra, postavio egipatske obeliske na trgove, te ponovo izgradio Vatikansku biblioteku. Izgradio je crkvu Svetog Jeronima, kao počast svojim ilirskim korijenima. Ovo su naročito kasnije svojatali hrvatski poslenici u Vatikanu.
Papa Sikst V je tražio da ona bude na usluzi svima koji govore ilirski jezik, tako da brojni srpski istoričari autohtonističke škole smatraju da je to bilo upućeno onima koji su govorili srpski jezik u to vrijeme u Dalmaciji. Po Jarčeviću se hrvatska varijanta ilirskog jezika govorila u području od Zagreba prema Slavoniji i Mađarskoj znatno prije dolaska Slovena u sedmom vijeku, a srpska se govorila u Dalmaciji.
Na žalost, crkva Svetog Jeronima u Vatikanu je 1971. godine postala „Papinski hrvatski zavod“.
Prema hrvatskoj Vikipediji, otac Siksta V je bio Hrvat po imenu Pjerđentile Di Đakomo, rođen u Boki u selu Kruševci, na rubu hrvatskog etničkog prostora. Šta fali ako se zvao Petar; Pjerđentile ne zvuči ni srpski ni hrvatski.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu