Poslije dugogodišnje borbe da ostvarim nacionalnu penziju ništa mi više nije ostalo, nego da štrajkujem glađu ispred neke ustanove u centru grada. Poslije nesreće koja me zadesila prije nekoliko godina otišao sam u invalidsku penziju, ali to ne može meni da pokrije ni troškove infostana. Šabanova Goca i Sanela me često zovu da pitaju da li mi nešto treba. Prije bih umro nego njima da tražim novac, ne zato što me je sramota, već zato što želim da se izborim za svoj dinar. Štrajk je jedina mogućnost da neko obrati pažnju na mene, a ja sumnjam da me namjerno diskriminišu, jer sam nacionalna manjina. Neko sam ko se, pored muzike, mnogo borio za prava nacionalnih manjina, a to nastavljam da radim i danas. Ne upirem prstom ni u koga, pogotovo ne na ljude koji su u posljednje vrijeme ostvarili pravo na nacionalnu penziju, ali ima onih koji su je dobili, a imaju manje zasluge od mene – priča Hasan Dudić.
On dodaje da mu dok kupi lijekove ništa novca ne ostane.
– Precrtali su me tamo gdje sam odlazio da se žalim, bez objašnjenja zašto je nisam dobio. Ni od moje Zlate nikada nisam zajmio novac, čak sam ja nju učio davno kako da dođe do penzije, a ja sam izvisio. Pričao sam joj da na vrijeme sebi sve uplaćuje, pa se snašla. Mi smo naši, ali ja ne bih da mi neko pomaže. Mnogo se sekiram, padam od sekiracije po ulici i non-stop sam pod lijekovima. Mene je korona dotukla, a pijem više vrsta lijekova, pa vi vidite šta meni ostaje od novca kad platim račune, pa lijekove. To je jedan užas. Kad imam novca, i mačke piju vino, a kad nemam, ješću kilo hljeba i mlijeko tri dana. Zbog toga kupim lijekove koje mogu, a ne sve koje mi je doktor prepisao. Veliki su troškovi.
Podsjetimo, pjevač je svojevremeno tvrdio da su ga ljekari jedva spasli nakon što mu je pozlilo zbog jake alergije i gušenja sumporom u jednoj vojvođanskoj banji, piše Republika.
– Otišao sam u banju na liječenje, pošto sam bio brutalno napadnut i imam ozbiljne zdravstvene posljedice. Međutim, tamo je veliko isparavanje sumpora, a ja imam jake alergije. Pet puta sam se gušio tokom spavanja i žalio sam se doktoru da mi nije dobro, ali on je mislio da su to obične reakcije na liječenje. U nedelju, negde oko dva sata po podne, naglo mi je pozlilo. Od posljedica gušenja jezik mi se zadebljao i pao mi je mrak na oči. Otad se ničega ne sjećam, samo su mi rekli da sam imao kliničku smrt i da su me jedva povratili. Kada sam čuo koliko je ozbiljna situacija, zahtijevao sam da se čujem sa doktorima iz Beograda koji me liječe. Oni su odmah rekli da je alarmantno i da moraju odmah da me prebace u Beograd. I dalje se ne osjećam dobro, teško govorim i imam nesvestice, ali nadam se da će sve biti u redu – rekao je tada Dudić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu