Elektrana posluje u okviru firme Gold MG koja je smještena u susjednoj opštini Donji Žabar, a još se bavi tovom junadi i svinja, proizvodnjom stočne hrane i ratarstvom.
Povećanjem broja grla došli smo do toga da nam stajsko đubrivo postaje problem, odnosno samo manipulisanje njime, kao npr. voženje na njive, postalo nam je otežavajući faktor, a uz to je i priprema slame za prostirku donosila velike izdatke – kazao je u razgovoru za „Anadolu Agency“ (AA) vlasnik Gold MG Goran Mitrović.
U međuvremenu je na snagu stupila nova zakonska regulativa kojom se stimuliše proizvodnja struje iz biogasa, odnosno iz animalnog otpada ili stajskog đubriva.
– Onda smo mi došli na ideju da riješimo problem manipulisanja i problema količine tog đubriva, a ujedno da našu proizvodnju bukvalno oplemenimo sa još jednim izvorom prihoda – pojasnio je Mitrović.
Ideja nastala prije pet godina
Ideja je nastala prije pet godina, godinu i po su pribavljali dozvole i opremu, upoznavali se sa procesom proizvodnje struje iz animalnog otpada.
Izgradnja elektrane trajala je godinu dana, a napravljena je sa djelimično vlastitim tehničkim rješenjima. Elektrana može da proizvodi struju od jedan MW.
Međutim, u proizvodnji struje od jedan MW imamo i jedan MW toplote koja je opet nusproizvod, 10 do 15 posto toplote koristimo za proizvodnju, a ostalo je višak. Od đubriva posle fermentacije, koja traje oko 30-ak dana, odvajamo tečni dio đubriva od čvrstog dijela. Tečni dio ide u lagune, a onda iz laguna kroz sistem za navodnjavanje, koji može osim tečnog đubriva da distirbuiše i vodu, bacamo na njive. Tečno đubrivo možemo četiri-pet mjeseci skladištiti u lagune i distiribuisati na njive kad zatreba, a čvrsto đubrivo sušimo u niskotemperaturnoj sušari na svega 50 stepeni – naveo je Mitrović.
On je istakao da njegova firma tovi junad odnosno proizvodi meso, zatim iz stajnjaka proizvodi četiri veoma konkurentne stvari na tržištu: struju, toplotu, tečno đubrivo (da ne moraju koristiti vještačko) i organski peletirani čvrsto đubrivo (koji se koristi za druge proizvođače koji nemaju stoku u vinogradarstvu, voćarstvu, povrtlarstvu, hortikulturi, zatim kod staklenika, plastenika).
– Do sada se to u BiH sve uvozilo, tako da smo mi završili i zaokružili kompletan sistem, i mi sada nemamo ništa kao otpad – naglasio je, dodavši da im korištenje otpada donosi više zarade nego sama junad.
Skupa investicija
Veliki broj malih proizvođača nije u stanju napraviti veliko postrojenje, jer je ono preskupo u malom obimu za malu proizvodnju.
Gold MG je u biogasnu elektranu sa svim pogonima (lagune, silaže, sistemi za navodnjavanje, sušare, peletare) investirao više od 15 miliona konvertibilnih maraka.
– U biogasnoj elektrani, za razliku od drugih, proizvodimo jedan MW struje 24 sata 365 dana u godini, osim kad servisiramo. Naravno, i to je minimalno godišnje, da možemo snabdijevati 1.000 domaćinstava ili dvije-tri fabrike. Dok ostali, tipa solarni, ne mogu, jer, dok je oblačno ne mogu da proizvode, vjetrenjače ako nema vjetra ne mogu da proizvode, hidroelektrane ako nema vode ne mogu da proizvode itd. Mi proizvodimo uvijek istu količinu – naveo je Mitrović.
U odnosu sa Elektroprivredom Republike Srpske kaže, nemaju problema.
– Cijena tog otkupa je u fidin tarifama (feed-in), ona je različita za različite kapacitete i različita za različite sisteme obnovljivih izvora. Na količinu od 100 kW je cijena veća od količine za jedan MW, jer je to opravdano zbog količine investicije. Sve što je investicija za proizvodnju struje za manji broj kW je skuplja po kW, a cijena za manje proizvođače veća, a za veće manja. Trenutna cijena po kojoj mi prodajemo struju u sistem je 24,2 feninga po kW. Jeste to među najnižim cijenama u Evropi, ali je zakonodavac to uradio zato što mi nismo toliko imućni da bi naše potrošače opteretili sa sredstvima, tako da je u cijeloj Evropi to regulisano na 10 godina, a kod nas na 15. Tako da mi zbog niže cijene struje imamo veći period – objasnio je Mitrović.
Primjer ekološki prihvatljivog projekta
Ova biogasna elektrana primjer je ekološki prihvatljivog projekta, naglasio je vlasnik firme Gold MG.
– Ovo je najprihvatljiviji projekat za zbrinjavanje đubriva, jer mi u procesu imamo anaerobnu digestiju, jer materija pod uticajem bakterija istrune i u toj fazi truljenja bez kiseonika ne oslobađa toplotu, nego metan. Mi metan skupljamo i čistimo i ide u motor sa unutrašnjim sagorijevanjem i tu sagorijeva. Bukvalno rečeno, u procesu fotosinteze biljke, ako je uzet jedan atom ugljenika iz prirode, mi takav i vraćamo, nema oštećenja metanom ozonskog omotača, nego bukvalno je ovo jedini način da ne ugrožavamo prirodu – istakao je Mitrović.
Pokretanjem biogasne elektrane povećao se broj zaposlenih osoba u ovoj firmi. Takođe, tokom njene izgradnje većinski su angažovane domaće firme.
– Svaka investicija je dobra, jer ona ne veže direktno zaposlene. Koliko smo mi angažovali firmi iz okolnih opština, od automehaničara, autoelektričara, zidara i sl. I bez zaposlenih u elektrani, mi za sebe vežemo kamione koji prevoze đubrivo, silažu, ljudi koji rade u peletari, tako da od nečeg što je bio otpad i koji nam je stvarao trošak, mi smo napravili ekonomsku opravdanost, zaštitu životne sredine i zaposlili mimo farme 20-25 radnika – naveo je Mitrović.
Planovi za budućnost
Gold MG ne namjerava stati na ovome, tako da već imaju planove za budućnost, koji bi trebali donijeti povećanje prihoda i broja zaposlenih osoba.
– Sad od tečnog dijela đubriva možemo da proizvodimo tečno organsko đubrivo, što je još jedna investicija. To nas vodi proizvodnji različitih kultura bakterija i za druge biogasne elektrane, jer elektrane koje rade na silaži imaju stalno problem sa nedostatkom, nedovoljnim brojem metanogenih bakterija. Mi bi sad mogli da izdvajamo spore bakterija i da prodajemo drugim biogasnim elektranama u Evropi kao sredstvo za poboljšanje procesa digestije, tako da se tu otvara još dosta – kazao je Mitrović.
Naveo je da oni ne samo da su riješili svoj problem, nego i problem drugih proizvođača.
– Pored stajskog đubriva, mi možemo još stvari da koristimo. Jedna mljekara svake noći dovlači kamion sirutke koju bi morali bacati u kanalizaciju. U elektrani se može neškodljivo ukljanjati i roba isteklog roka. Mi dajemo papir, jer imamo pravo da to zbrinjavamo i to neće otići na deponiju. Ja u startu nisam ni vidio sve mogućnosti, ali na kraju smo radi biogasne elektrane mogli povećati količinu grla, jer nam između ostalog đubrivo nije više problem. Mi sad uopšte nemamo dva stroja, a to je cisterna za voženje đubriva po njivama, niti prikolica za rasturanje đubriva – naglašava Mitrović.
Da nemaju elektrane, kaže da bi pola dobiti od junadi morali potrošiti na vozanje tečnog i čvrstog đubriva po njivama.
Sad smo farme prebacili na rešetke i pumpom (na jedan taster) fekalije, koje su direktno ispod junadi, prebacujemo u elektranu, poslije toga u lagune i iz lagune na njivu i nemamo manipulacije. Krajnji cilj je da napravimo još tri ovakve elektrane – zaključio je Mitrović.
(Vijesti, Anadolija)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu