Jugoslovenska kinoteka obilježava devedeset godina od rođenja slavnog glumca, a njegova unuka, Dina Živojinović, progovorila je o svom djedu i odrastanju uz njega.
– Batina gluma nam je predstavljena kao posao. Rekli su mi da je djed glumac i da se pojavljuje na ekranu, ide na snimanja, u pozorište… Isto kao što i moja mama, koja je stomatolog, ide u ordinaciju. Nije nam to bilo predstavljeno na neki grandiozan način. Od nas šestoro unučadi, a svi smo studirali u inostranstvu, ja sam se jedina vratila da budem sa djedom u posljednjim mjesecima njegovog života i uz babu Lulu i medicinsku sestru Lepu, koja nam je postala član porodice. Tada sam počela da ga doživljavam drugačije. Imali smo ozbiljnije razgovore o poslu i životu. Do tada je sve bilo dečja igra. Kada čuju da sam njegova unuka, prvo me pitaju koja sam, pošto nas je više, ali kako sam ovde već šest godina, navikli su se da sam to ja. Onda u šali govorim starijoj sestri da pazi šta radi da ne ispadne da sam ja napravila neku grešku – ispričala je Dina.
– Ljudi su mi često govorili da se čude što sam tako normalna, komunikativna, što pričam sa svima… Šta znači normalna? Takav je bio i Bata i te vrijednosti su prenijete na nas. Djed je bio narodni čovjek. Najlepše mi je kada sam na Kosmaju. Mogu da odem u Pariz kad god hoću, ali nije to to – ispričala je Dina u emisiji Uranak, prenosi Blic.
Dina Živojinović školovala se i živjela u inostranstvu, a porodica i nostalgija za Srbijom natjerala ju je da se vrati u domovinu:
– Studirala sam književnost na “Sorboni”, komunikacije u Kaliforniji, master iz antiterorizma završila sam u Engleskoj… U Londonu sam radila godinu, dvije. Uhvatila me je nostalgija za Srbijom, imala sam “burnout” javila se i depresija i shvatila sam da je ono što mi najviše nedostaje porodica. Kada sam došla kod babe i djeda, shvatila sam da je i njima porodica najviše nedostajala. Sve se lijepo poklopilo i ostala sam ovdje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu