Društvo

JEDNA OD NAJVEĆIH YU MISTERIJA Zašto na Titovom grobu nema petokrake?

Već koliko narednog četvrtog maja 2020. godine navršiće se četrdesetogodišnjica smrti vrhovnog komandanta Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, kao i doživotnog predsjednika SFR Jugoslavije Josipa Broza Tita.

JEDNA OD NAJVEĆIH YU MISTERIJA Zašto na Titovom grobu nema petokrake?
FOTO: RAS SRBIJA

Bezmalo isto toliko vremena u javnosti nesmanjenim intenzitetom opstaju brojne dileme, kontradiktorni stavovi, dijametralno različite istorijske ocjene, ali i beskrajno maštovite i često sasvim besmislene teorije zavjere u vezi sa identitetom, bitnim momentima iz života, datumom i uzrocima smrti, mjestom, načinom, pa čak i brojem sahrana “najvoljenijeg sina naših naroda i narodnosti”… Javnost, međutim, već decenijama ponajviše intrigira neobičan i krajnje neočekivan izostastanak ideološkog obilježja na grobnom mjestu predsjednika Josipa Broza Tita.

I tako dolazimo do, za mnoge, veoma zanimljive i “misteriozne” “Kuće cvijeća” koja se nalazi u kompleksu reprezentativnog i izuzetnog prestoničkog Muzeja Jugoslavije.

Kuća cvijeća

“Kuća cvijeća” je izgrađena 1975. godine, po projektu arhitekte Stejpana Kralja. Dok je predsjednik Tito bio živ, taj objekat je služio kao zimska bašta sa pomoćnom predsjedničkom kancelarijom. Drug Tito je upravo tu provodio znatan dio vremena dok je boravio u Beogradu poslije razlaza sa suprugom Jovankom, posebno od 1977. godine pa sve do smrti. Objekat se sastoji iz tri dijela: cvjetne bašte u samoj njegovoj sredini, dva paralelna niza privatnih i radnih prostorija sa obe strane, dok se na suprotnoj strani od ulaza nalazi terasa sa lijepim pogledom na Beograd. “Kuća cvijeća” nalazi se u prijatnom parkovskom ambijentu koji je sve do 1980. godine činio dio kompleksa glavne predsjedničke rezidencije, piše Blic.

Predsjednik Tito je po sopstvenoj želji upravo tu i sahranjen 8. maja 1980, dok je objekat “Kuće cvijeća” od 1982. godine otvoren i za posjetioce.

U središtu samog zdanja nalazi se sarkofag impozantnih dimenzija, izrađen od bijelog vjenčačkog mermera, težak čak devet tona, u kome se nalaze posmrtni ostaci Josipa Broza Tita.

Na sarkofagu se, takođe, nalazi sasvim jednostavan i koncizan natpis koji glasi: “Josip Broz Tito 1892-1980.”

I tu, u očima teoretičara zavjere, počinje pravi pravcati zaplet.

Na ovom mjestu je važno ukazati i na to da je Josip Broz Tito, tokom višedecenijskog perioda, veoma minuciozno i temeljno izgrađivao kult svoje ličnosti što je bilo manifestovano brojnim aktivnostima, podizanjem spomenika, imenovanjem ulica, trgova i gradova, uspostavljanjem “Štafete mladosti” i sveopštom idolatrijom jednog predsjednika Republike koja je prijetila da preraste u svojevrsno obožavanje sasvim izvjesno smrtne osobe.

No, vratimo se “misterioznom” izostanku ideološkog obilježja na predsjedničkom sarkofagu.

Naime, izvor svih dilema i “misterija” nalazi se u činjenici da se, mimo svakog očekivanja, na Titovom grobnom mjestu, avaj, nigdje ne nalazi petokraka! Drugim riječima, kako se uopšte moglo desiti to da na grobu tog “arhidiktatora, ortodoksnog komuniste i srbomrsca” nema petokrake?!

I tako smo svi došli u situaciju da od samog dana predsjednikove sahrane, a to je bio 8. maj sada već daleke 1980. godine, isuviše često kroz medije i publikacije budemo obasipani najrazličitijim i najbesmislenijim teorijama zavjere kojima je nedovoljno upućenoj javnosti “razotkrivana misterija” izostanka ideološkog obilježja na Titovom grobu pod kojim je on ostvario jednu od najznačajnijih i najkontroverznijih državničkih karijera tokom druge polovine prethodnog vijeka, i to u regionalnim, evropskim i svjetskim okvirima.

Ukoliko samo na čas po strani ostavimo sve te teorije zavjere i tumačenja samozvanih znalaca, a pažnju posvetimo isključivo istorijskim izvorima i činjenicama doćićemo do sljedećeg, krajnje jednostavnog i istinitog, odgovora na pitanje zašto na predsjedničkom sarkofagu u “Kući cvijeća” nećemo pronaći nikakvo ideološko obilježje, pa ni drugu Titu toliko blisku petokraku.

Ključna posjeta Ruzveltovom grobu

Kako bismo odgonetnuli ovu u nauci nepostojeću dilemu i “misteriju” potrebno je da se podsjetimo toga da je 1960. godine, tokom boravka u SAD u namjeri da prisustvuje zasjedanju Generalne skupštine UN, drug Tito izrazio želju da posjeti Eleonoru, udovicu Franklina D. Ruzvelta, kako bi u vrtu njihove porodične kuće u kome je sahranjen američki šef države iz perioda Drugog svjetskog rata njemu i odao počast.

O toj posjeti, osim zvaničnih pisanih izvještaja članova jugoslovenske delegacije, svjedoči i izuzetno zanimljiv žurnal u produkciji “Filmskih novosti”.

Vrijedi ukazati i na to kako je predsjednik Ruzvelt sahranjen u monumentalnom pravougaonom sarkofagu, izrađenom od bijelog mermera, koji se nalazi u samom središtu cvjetne bašte njegovog nekadašnjeg poodičnog doma. Na sarkofagu ne postoje nikakva obilježja osim jednostavnog ispisa koji sadrži ime i prezime pokojnika, kao i godine njegovog rođenja i smrti.

Predsjednik Tito je već tokom same posjete porodičnom domu Ruzveltovih izrazio zadivljenost jednostavnošću grobnog mjesta jednog od najznačajnijih svjetskih državnika prethodnog vijeka, te je u narednim godinama, u više navrata, govorio kako bi i on volio da počiva u središtu svoje cvjetne bašte, i to u sarkofagu izrađenog od bijelog mermera na kome bi se nalazio samo koncizan natpis koji bi sadržavao isključivo njegovo ime, prezime i nadimak, kao i godine rođenja i smrti.

I tako je i bilo urađeno.

Grob pod otvorenim nebom

Cvjetna bašta predsjednika Ruzvelta simbolički je bila “iskopirana” u objekat pod nazivom “Kuća cvijeća” koja natkriljuje privatni predsjednički vrt zasađen najrazličitijim lijepim cvijećem.

Kako bi i jugoslovenski doživotni predsjednik, baš kao i njegov američki “kolega”, počivao pod vedrim nebom, vješto je bilo projektovano, a potom i udešeno da sarkofag sa Titovim posmrtnim ostacima bude postavljen neposredno ispod lanterne u “Kući cvijeća”, drugim riječima pod “otvorenim” nebom.

I tako dolazimo do odgovora na višedecenijsko pitanje zašto nema petokrake na sarkofagu predsjednika Tita što bi, konačno, trebalo da stavi tačku na još jedan u nizu naših savremenih mitova koji je dugi niz godina zaokupljao pažnju javnosti na prostorima nekadašnje SFR Jugoslavije.

Da li će do toga, na posletku, i doći zavisi isključivo od nas, odnosno od naše spremnosti da odbacimo sopstvenu lakovjernost, sklonost mitovima i  “misterijama”, i da već jednom počnemo da poklanjamo povjerenje istorijskim činjenicama i stručnjacima.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije