Za proteklih 11 mjeseci niko se nije javio da negdje vidio, a ni policijska istraga nije otkrila ni jedan trag koji bi do njega mogao da odvede.
Milanovi roditelji Marica i Siniša ne gube nadu da je njihov sin živ i jedino što žele da je da to čuju, da je dobro, bilo gde da se nalazi.
– Mog sina nema kao da je u zemlju propao, a kako može da propadne u zemlju čovjek koji je visok dva metra i težak skoro 100 kilograma? Šta mu se desilo ne znam, samo se nadam da je živ. Ne znamo gde da idemo da tražimo. Tražili bi ga, ali ne znamo gde. Mnogo je strašno i svaki dan je sve strašniji, svaki dan nam nam je sve teži i teži – kazala je Marica.
Marica kaže da po čitav dan razmišlja samo o tome šta se dogodilo tog 10. juna na Suvoj planini i ubijeđena je da njen sin nije tamo, već da ga je neko silom otuda odvezao u nepoznatom pravcu ili je otišao sam.
– To što se dogodilo sa Milanom dogodilo se na parkingu na Bojaninim vodama, nigdje na drugom mjestu. On je tamo došao, parkirao se i sigurno je stigao ranije, prije 12 sati, kada je imao vremena da kolima ode do osmatračnice i ponovo se vrati na parking. Na točkovima njegovog službenog automobila zadržala se crvena zemlja, a upravo je takva zemlja na putu koji vodi do osmatračnice. Tu je stao i tu se sve odigralo. Neko drugi ga je silom ili dobrovoljno spustio drugim vozilom sa planine. Psi tragači koji su dovedeni na planinu samo su se tu po parkingu vrteli, nisu htjeli nigdje sa tog mjesta da odu – rekla je Marica.
Dodala je da vjeruje da je Milan tamo trebalo da se nađe sa nekim u 12 sati, jer zašto bi otišao na planinu u radno vrijeme, u salonskim cipelama, košulji i pantalonama.
– Sasvim je sigurno da Milan nije slutio da će mu se nešto loše dogoditi na Bojaninim vodama. Na snimku sa nadzorne kamere postavljene u selu kroz koje je prošao na putu ka izletištu vidi se da je ležerno prebacio levu ruku preko otvorenog prozora automobila. Tako sigurno ne bi vozio neko ko je uplašen za svoj život – istakla je Marica.
Puno nade, dodala je, polagali su u provjeru Milanovih telefona, ali su iz policije dobili odgovor da “nema baznih stanica, nema listinga” i da ništa sumnjivo nije pronađeno.
– To ne možemo nikako da prihvatimo. Da u telefonima nisu našli ni jedan sumnjiv poziv. Kada su nam ih poslije pet nedelja vratili stariji sin i ja uspeli smo da “otključamo” privatni telefon. Vidjeli smo da su pojedini dani prazni, da su izbrisani svi pozivi i sve poruke. Takvih dana je puno, možda svaki drugi. Nevjerovatno nam je i da forenzičari nisu u kaseti automobila pronašli njegov ručni sat. Našli su u automobilu službeni i privatni telefon, laptop, tablet, kao i njegov novčanik u kome je bila i lična karta, ali ne i sat. Sat su pronašle Milanove kolege nakon što su automobil odvezen u Beograd, a odvezli su ga samo sat vremena nakon što je istraga završena. Sat je pronašla Milanova koleginica kada je tražila u kolima saobraćajnu dozvolu – istakla je Marica.
I ona i Siniša isključuju mogućnost da je njihov sin digao ruku na sebe, jer bi do sada neki njegov trag bio pronađen, a i ističu da Milan nije takav čovek da nešto loše sebi uradi. Siniša dodaje da su njegov stariji sin i on nebrojeno puta do sada bili na Bojaninim vodama ne bi li pronašli neki trag koji bi ih odveo do Milana.
– Od momenta kada je nestao bili smo 24 dana zaredom u potrazi na planini, a nakon toga smo odlazili na 10, 15 dana ili mjesec dana. Nisu svi dijelovi planine pregledani pa smo sin i ja obilazili i te delove. Recimo ispod planinarskog doma je jedan potez koji je bio toliko urastao u žbunje i kupine da ni policija nije mogla da mu priđe. Kada je vegetacija opala pažljivo smo pregledali i taj dio. Ljudi koji na planini imaju smeštaj i iz sela kažu nam da se ptice grabljivice odmah sakupljaju i kruže ukoliko se na planini nađe uginula životinja. Za sve vreme dok je potraga trajala ni jedna ptica grabljivica tamo nije viđena – istakao je Siniša.
Roditelji mladog farmaceuta minule zime dobili su obavještenje Srpske pravoslavne crkve da se njihov sin ne nalazi ni jednom manastiru u Srbiji, Republici Srpskoj ili na Hilandaru, što je srušilo još jednu njihovu nadu, prenosi Telegraf.
Milan se posljednji put javio telefonom svojoj supruzi u ponedjeljak, 10. juna prošle godine oko podneva. Rekao je da će se zadržati na poslu tako da neće stići da ode po kćerku u vrtić, ali da će stići da sina vodi na rođendan. Nakon toga se nikome nije javljao na telefon, zbog čega su njegov brat, otac i prijatelji započeli potragu i obavijestili policiju.
Milanov službeni automobil pronađen je u toku večeri 10. juna na Bojaninim vodama, ali od tada do danas nije pronađeno ništa drugo što bi moglo da pomogne u razriješavanju misterioznog i do sada u Nišu nezapamćenog nestanka. Za Milana su svi imali samo riječi hvale, u njegovoj biografiji nema ničega što bi moglo da baci bilo kakvu senku na neobjašnjivi nestanak.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu