Naime, kako navodi Dejli mejl, Jelena je 2016. godine imala samo 34 godine, kada je primjetila promjene na svom tijelu. Majka jednog djeteta je iste godine istrčala polumaraton, hranila se zdravo, uzimala sve neophodne vitamine, te je pomislila da je intenzivniji smrad gasova rezultate promjene u ishrani.
Počela je da uzima probiotike kako bi uravnotežila svoje crevne bakterije, ali se miris nije poboljšao. Ubrzo nakon toga, primjetila je krv u stolici.
Kolonoskopija otkrila poražavajuću dijagnozu
Simptome je pripisala probioticima, a na godišnjem pregledu nekoliko mjeseci kasnije, njen doktor je rekao da je krvarenje samo zbog promjena u ishrani.
Međutim, tri mjeseca kasnije, kada je Jelena prestala sa probioticima, ljekari su uradili testove na alergije da vide da li je intolerancija na hranu poremetila njen probavni sistem. Konačno, prošla je kolonoskopiju, koja je otkrila treći stadijum raka rektuma koji se proširio na njene limfne čvorove.
– Bila sam u najboljem stanju u svom životu. Jela sam zdravo i nikad nisam mislila da će me rak pogoditi u tako mladom dobu – rekla je Jelena za Dejli mejl.
Operacija joj spasila život
Jelena je bila podvrgnuta zračenju u trajanju od 28 dana i piluli za hemoterapiju koja je dizajnirana za kasni stadijum kolorektalnog raka. Poslije još dva mjeseca odmora, njen tumor je počeo da se smanjuje, iako joj je i dalje bila potrebna operacija.
Ljekari su uklonili 30 centimetara debelog crijeva i rektuma, kao i 17 limfnih čvorova, ostavljajući pet kancerogenih čvorova.
Jeleni je napravljena ileostoma, što znači da hirurzi prave otvor u abdomenu i iznose dio ileuma, najnižeg dijela tankog crijeva, izvan trbušnog zida kako bi se stvorila stoma. Probavljena hrana zatim prolazi kroz stomu u spoljašnju vrećicu umjesto kroz rektum i anus.
Najteži dani su iza ovog hrabrog borca
Šest nedjelja nakon operacije, počela je sa kombinovanom hemoterapijom koja je završila u maju 2017. godine, taman na vrijeme da učestvuje u lokalnoj trci. Jelena je sada u remisiji i podvrgnuta je hemoterapiji održavanja, zajedno sa skeniranjem jednom godišnje.
Dio onoga što otežava dijagnostikovanje kolorektalnog karcinoma su njegovi simptomi, koji se često mogu pripisati drugim stanjima. Međutim, neki se ističu više od drugih.
Studija objavljena prošle godine u “Džurnalu Instituta za nacionalni rak” otkrila je da su najčešće prijavljeni simptomi bili bol u stomaku, krv u stolici, dijareja i anemija zbog nedostatka gvožđa.
Standardni kolonoskopski skrining počinje sa 45 godina, a Jelena je priznala da je imala sreće što njen doktor nije odolio da joj ga naruči.
– Ako odbiju kolonoskopiju, recite im da treba da stave u vaš karton da ste im došli sa simptomima i da su odbili da vam daju kolonoskopiju. To ih takođe može natjerati da dvaput razmisle o tome da to poreknu – objasnila je.
Pošto se rak ne javlja u njenoj porodici, Jelena je tražila i pronašla podršku od onlajn zajednica drugih pacijenata.
– Mogli smo da damo oduška jedni drugima kada smo zaista umorni ili da pitamo: “Hej, da li ovo smeta vašem sistemu?” Ili: “O moj Bože, da li i tvoja ileostoma poludi? Šta možete učiniti da usporite ovo? Šta pijete kada prolazite kroz terapiju i imate tu osjetljivost na hladnoću i sve mora biti vruće?” – rekla je pa dodala da su ovo pitanja koja ne morate da postavite svom onkologu, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu