Tomazović je inače zaposlen u Upravi za organizovani i teški kriminalitet MUP RS, a njegov zadatak bio je analiza podataka sa mobilnih telefona optuženih i njihova međusobna komunikacija.
“Jesmo li mi ovdje magarci”
Odmah na početku suđenja, došlo je do rasprave, koja je trajala oko 45 minuta.
Naime, podaci su, nakon vještačenja mobilnih telefona koje je uradila Agencija za forenzička ispitivanja i vještačenja BiH, bili pohranjeni na hard disku koji je Tomazović analizirao, ali ne sa originala već sa forenzičke kopije. Takav način rada odbrana je osporavala pitajući da li je Tomazović postupao kao vještak, navodeći da je podatke analizirao bez naredbe tužilaštva.
Tužilaštvo je tvrdilo da se ne radi o vještaku, već o stručnom licu, odnosno analitičaru. Smatrajući da se radi o nezakonitom dokazu, odbrana je tvrdila i da je rad Tomazovića plod ”trule voćke”. Tražili su da sud odbije njegovo saslušanje, ali je, nakon kraće pauze, sud ipak dozvolio saslušanje.
Raspravu je izazvalo i to što je svjedoku dopušteno da se, tokom davanja iskaza, služi izvještajem koji sačinio, te nakon što je tužilac sudu kao dokaz predala kopiju hard diska na osnovu kojeg je Tomazović uradio analizu.
Zeljkovićev branilac Jadranka Ivanović tada je u sudnici upitala: ”Jesmo li mi ovdje magarci?”.
Pojasnila je da se kao dokaz uvodi nešto što odbrana nije vidjela i da se ne zna da li je kopirani disk istovjetan disku koji je svjedok koristio za analizu. Republički tužilac Sanja Tadić Stojisavljević, između ostalog, odgovorila je da je odbrana imala uvid u taj dokaz i da je ”površno radila posao”.
Komunikacija
Iznoseći nalaze analize, Tomazović je rekao da je Zeljković od decembra 2017. do 1. septembra 2021. godine koristio dva mobilna telefona sa tri broja. Komunikaciju je imao sa trojicom optuženih i to sa Slavkom Bojićem sa kojim je razmijenio osam poruka, Sanijem Crljićem (245 komunikacija i 237 poruka) i ranije osuđenim Sašom Markovićem (69 komunikacija i 245 Viber poruka). Crljić mu je u telefonu bio memorisan kao ”Sani Sineks”, a Marković kao ”Đajin Saša”.
I ostali optuženi su imali međusobnu komunikaciju.
Tomazović je osim toga, analizirao i listinge poziva optuženih, gdje je utvrđena razmjena poziva optuženog Zeljkovića sa, između ostalog, optuženim Bojićem, ali i sa predsjednikom Ujedinjene Srpske Nenadom Stevandićem.
Isto tako, kako tvrdi, analizom je utvrđeno i da je drugooptuženi Bojić, između ostalog, komunicirao sa optuženim Zeljkovićem, ali i sa Nenadom Stevandićem.
Optužnica
Zeljković i ostali se terete za zloupotrebe u postupcima javnih nabavki za vrijeme pandemije korona virusa, kojim je Republika Srpska oštećena za najmanje 1,3 miliona maraka. Osim Zeljkovića optuženi su još i direktor firme “Prokontrol ” Slavko Bojić, bivši direktor “Sineks laboratorije” Sani Crljić i direktor “Promedinga” Dragan Dubravac.
Bojića terete za krivična djela zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja u pomaganju, Crljića za zloupotrebu službenog položaja ili ovlašćenja u pomaganju, a Dubravca zbog produženog krivičnog djela zloupotreba u postupku javne nabavke.
Optužnicom je bio obuhvaćen i Saša Marković, vlasnik firme “Travel for fun” iz Banjaluke, koji je u potpunosti priznao krivicu da je Zeljkoviću dao 250.000 KM mita, a nakon što je Institutu isporučio zaštitna odijela u vrijeme pandemije virusa korona.
Marković je sporazumom osuđen na 10 mjeseci zatvora i oduzimanje novčane koristi u iznosu od 578.000 maraka koju je stekao izvršenjem krivičnog djela.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu