Vjerovatno znate i da nisu srpskog porijekla, već su pozajmljene iz ostalih jezika i ustalile su se u svakodnevnom govoru, pošto mnoge nemaju adekvatnu zamjenu. Ako niste znali, Srbi zapravo nemaju nijednu svoju riječ koja počinje na slovo F. A zašto?
Ivan Klajn, cijenjeni filolog, jedan od najvećih autoriteta u polju srpskog jezika i vječiti borac za pismenost, ovako je govorio: “Tačno je da u srpskom jeziku nema nijedne riječi srpskog porijekla koja počinje na slovo F, a razlog tome je što je upotreba ovog slova preuzeta iz Vizantije u srednjem vijeku. Kasnije, pod uticajem turskog, grčkog, francuskog i njemačkog, riječi koje počinju na slovo F postale su učestalije, i odomaćile su se.”
– U praslovenskom jeziku nije postojao glas F – navodi Instagram stranica “Poreklo reči”.
– U srpski je ušao preko stranih jezika, prije svega grčkog i latinskog, kroz crkvene tekstove i lična imena. Srpski jezik ga je u početku doživljavao kao strani element i često ga je mijenjao drugim glasovima. Kako piše Milica Grković, glas F se u nekim imenima zadržavao, kao u Stefan i Nikifor, dok je u drugima prelazio u P, pa tako dobijamo oblike kao što su Stepan ili Tripun.”
– Siniša Vuković ističe da su stara grčka imena imala dvije verzije izgovora: crkveni (Stefan) i narodni (Stepan, Stevan). Upravo zbog toga danas imamo prezimena poput Filotijević i Vilotijević, ili Stefanović, Stepanović, Stevanović. Crkveni jezik je težio očuvanju oblika sa F, dok je narod fonetski prilagođavao te oblike prema glasovima koje je znao, prije svega P, V i grupi HV.”
– U Dečanskom pomeniku ime Stefan zabilježeno je 59 puta, uglavnom kada se pominju vladari i crkvena lica. S druge strane, ime Stepan pojavljuje se 47 puta, a hipokoristički oblici kao što su Stepa čak 826 puta – isključivo u narodnom kontekstu. Jasno se vidi kako glas F preživljava u visokom stilu, dok se u svakodnevnom govoru zamjenjuje poznatim glasovima.
Srpski jezik je, kao i svaki živi sistem, prilagođavao tuđice prema sopstvenim fonetskim mogućnostima. Glas F nije bio dio izvorne zvučne slike, već je njegov ulazak bio posredovan kulturološkim i vjerskim kanalima – zaključuje “Poreklo reči”. (Literatura: Imena u Dečanskim hrisovuljama, 1983, Milica Grković, Onomastička terminologija, 1974, Siniša Vuković)
Vukova prva azbuka sastojala se od 28 slova, to jest nedostajala su F i H. Kasnije ih je dodao.
U “Srpskoj gramatici” iz 1818. tvrdio je da F služi samo za tuđe riječi. I danas su sve koje počinju tim slovom pozajmljene iz drugih jezika. Na primjer, furuna i fenjer iz turskog, iz njemačkog flaša i farba, iz francuskog fotelja i fontana, iz engleskog fudbal i fitnes…
Neko će se sad možda pozvati na frulu, tradicionalni instrument, za koji se često misli da je srpski nacionalni, a zapravo je jedan od najstarijih na svijetu i prisutan je u kulturama mnogih naroda. Riječ frula preuzeta je iz mađarskog jezika (furulya), piše ŽenaBlic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu