U kući punoj vlage i buđi, koja je u fazi raspada, majka Žaklina i otac Milan, od jutra do mraka bore se za život zajedno sa svojom djecom, od kojih je najstariji Nikola mladić sa smetnjama u razvoju. Ova porodica kupa se u koritu i koristi poljski toalet.
– Djeca mi samo za Božić i Vaskrs okuse meso. Nekad traže, ali nemam otkud. I rasplačem se onda, žao mi je što nemam mogućnosti da im pružim bolje uslove. Svako jutro se krste i Bogu mole da dobiju kuću – započinje priču Milan Jevtić.
Dječaci Martin i Matija (12) žive u zaista teškim uslovima. Dok se druga djeca igraju, oni s tatom idu u nadnicu, beru jagode i nose gajbice. Dok druga djeca kupuju nove telefone, oni prikupljaju novac za kopačke i loptu. Dok druga djeca bezbrižno odrastaju, oni spavaju u hladnoj sobi u istom krevetu sa roditeljima, pokrivajući se zbog zime sa što više ćebadi i posmatrajući ulegli plafon njihove oronule kuće.
Kuća im se potpuno raspada
Kako otac Milan kaže, kuća je u lošem stanju, toliko lošem da se djeca plaše da se ne sruši.
– Plaše se. Kad je bio zemljotres, samo što se nije sručila. Sljedeći malo jači potres i kuća ode. To je katastrofa. Ali vrijedni su, pomažu. Hoće sa mnom i u nadnicu. Sitna je to para, ali oni zberu, zberu, zberu i onda kupe patike – priča Milan za humanitarnu organizaciju “Srbi za Srbe.”
Pored njih, tu su još majka Žaklina, Nikola (21) koji ima smetnje u razvoju, Nenad (20), Tamara (17) i Nemanja (15). Svi zajedno dijele tri sobice stare kuće i svega dva kreveta.
– Najteže nam je za Nikolu. Bilo je problema na porođaju, neki živac u mozgu mu je oštećen i ostao je pod manu, ne može da zbori. Razumije onako pomalo, ali ne zna da odgovori. Moramo stalno da smo uz njega, da ga kupamo, da ga hranimo. Ne daj Bože sam na put da izađe, skoro je bio negdje i nije znao da se vrati. Kad ja radim supruga je tu, kad ona radi, ja ne mrdam i tako. Dok možemo, borićemo se za njega, sutradan će braća i sestra da brinu – dodao je otac.
“Ne idem na ekskurzije, nije mi to bitno”
Jevtići nemaju kupatilo. Kupaju se u koritu i koriste poljski toalet. Kuća im se i bukvalno raspada, puna je vlage i buđi. Dobar dio spoljnog zida je odvaljen, pa ga pokrivaju ceradom!
– Grijem vodu na šporetu, pa se poslije posipaju u kuhinji i tako se kupaju. Ta kuhinja nam je i spavaća soba i kupatilo, sve. Mnogo je teško kad nemaš kupatilo, pogotovo za žensko dijete. Zimi je tek katastrofa! – uključila se i majka Žaklina u priču za humanitarnu organizaciju “Srbi za Srbe.”
Sedamnaestogodišnja Tamara prinuđena je da dijeli krevet sa braćom. Sve kućne poslove zna i nije joj nikakav problem da ih obavlja pored učenja.
– Odličan sam đak i želja mi je da upišem Ekonomski fakultet u Nišu. Ne znam da li će roditelji imati sredstva, ali trudiću se nekako sama da zaradim za dalje školovanje. Da olakšam i njima – istakla je Tamara.
Braća Nemanja i Nenad uveliko pomažu u izdržavanju porodice. Teške fizičke poslove obavljaju od svoje 13. godine!
– Ne idem na ekskurzije jer su moji roditelji u teškoj finansijskoj situaciji. Preče mi je da obezbijedimo nešto što je potrebno za svakodnevnicu, nego da idem negdje na dva dana. Nije mi to toliko bitno. Maštam da imam kupatilo i svoju sobu. Da ne budem na smetnji ni sestri, ni braći. A želja mi je da budem keramičar – nadovezao se petnaestogodišnji Nemanja.
Što se tiče Martina i Matije, osim što dijele zajedničku želju cijele porodice da imaju kuću i kupatilo, ispričali su nekoliko stvari, prenosi Blic.
– Ja bih volio da budem stolar ili snimatelj, a Matija majstor. Nemamo auto, ali volimo da gledamo kada ih drugi popravljaju. Stanemo sa strane i posmatramo. Na Jutjubu ne možemo jer nam ne radi kompjuter. Voljeli bismo i neke životinje da čuvamo, sada imamo samo kokoške. Drugari nam nikada nisu dolazili, sramota nas je da ih dovedemo jer nemamo kao ostala djeca – rekli su dječaci za humanitarnu organizaciju “Srbi za Srbe.”
Tužno je da šestoro djece živi ovako, strahujući za golu egzistenciju. Dugo vremena su bili pod svijećom, odnosno bez struje, a i sad su dobili opomenu pred isključenje zbog duga od 16.000 dinara. Otac na to kaže:
– Ne znaš gdje ćeš prije, je l’ ćeš nešto da kupiš djeci ili za kuću, kad primim socijalno ne znam gdje ću prije da ga razvučem. Živimo na krompiru, pasulju i čorbicama, nemamo ni glavne namirnice u kući. Sve je poskupelo!”
Skromna i čestita porodica u kojoj se svi bore, od najstarijeg do najmlađeg. Prerano odrasli, svjesni u kakvoj su situaciji i ispunjeni nadom. Jevtići zaista zaslužuju podršku i vjetar u leđa!
Humanitarna organizacija Srbi za Srbe pokreće akciju pomoći s ciljem kupovine kuće porodici Jevtić. Pozivamo sve dobre ljude da svojim donacijama podrže i ovaj projekat, pružimo im šansu za bolji život!
Sve načine za doniranje možete naći na njihivoj donatorskoj platformi: www.srbizasrbe.org/donacije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu