Otac iguman Dimitrije Plećević često svjedoči o sreći vjernika koji posjećuju ovaj srpski manastir u Braničevu.
Posljednje svjedočenje je o djevojčici koja je prohodala zahvaljujući ulju iz kandila Tumanskih Svetitelja.
https://www.facebook.com/manastirtumane/posts/2950926655028524?__xts__%5B0%5D=68.ARAivaUyGdD5PKNeltUPSf7BSUFnpapYmUXUfiqjdbl9EpdZ2e5o_6k8LF9bbdRh4HuF9wjfTDODyqiSq4nxLgYMRq9NPpldq6fvcCI5Rf2Sphe5dRaRDzcPv3hDJSYmbMmbwSA0Qz3IzAbmnmKjP86Voidz_CeDwPgNmK9pnqHx1TrCYEs-M2fTtXbzI4USyabDtww6177EWVQyhvLMMihJpikZRAlJVzpwy8Ap8LbpHDCiaLZWF8TTFGkkvjsBqZlOsV4nYweRymPQ1CmP61LzcZWNRtbqtgyxlzuPodhrWlpoMW65FHxjxqtcKkt-aiXBAstp1_PDmqjrSRPm6w&__tn__=-R
“Dajte mi vodicu i ulje od Svetog Zosima da me ne boli”, to su riječi moje male kćerkice. Mala Lena je uz našu pomoć mogla da hoda samo na prstima – stopala nije mogla spustiti. To nas je mučilo i mi smo odlučili da dođemo u manastir i pomolimo se Tumanskim svetiteljima. U Tumane smo došli 19. oktobra 2019, čitana nam je molitva, ali smo i mi dugo pominjali Lenu moleći se kod moštiju Svetog Zosima, Jakova Tumanskog i Bogorodice.
Sa mirom u duši dođosmo kući. Lenu smo svake večeri umivali vodom, a nogice mazali svetim uljem. Ubrzo ona je spustila nogice i sada hoda sama bez ičije pomoći. Кada god se udari ili plače i ako ima samo dvije i po godine ona nama ukućanima kaže: ‘” Dajte mi vodicu i ulje od Svetog Zosima da me ne boli” – kažu zahvalni roditelji Bojana i Dušan Andrejević iz Niša, piše Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu