Gradovi

JOVANČE KRENUO U PETI RAZRED I ove godine NOVAC ZA ŠKOLU zaradio trgujući malinama PORED PUTA

Vrijedni osnovac Jovan Gajić (11), mali malinar prepoznatljiv po crnom šeširu i štandu u Sitnici na Manjači, o kojem su poslije „EuroBlica” prije tri godine pisali brojni mediji, zakoračio je u peti razred osnovne škole.

JOVANČE KRENUO U PETI RAZRED I ove godine NOVAC ZA ŠKOLU zaradio trgujući malinama PORED PUTA
FOTO MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA

Poslije prve reportaže u “EuroBlicu”, život ovog dječaka, koji pored puta prodaje maline da bi zaradio za polazak u školu, njegovih roditelja, sestre i dvojice starije braće, mnogo se promijenio.

Među iznenadnim gostima krajem avgusta, kod Jovančeta je na njegovom improvizovanom štandu na staroj drvenoj klupi bio Dane Malešević, ministar prosvjete i kulture RS.

On je i prošle, kao i godinu prije, posjetio, a potom ugostio u Banjaluci dvoje malih Gajića, te ih opremio za školu.

Mali Jovan je i dalje vrijedan dječak. Sada je zauzeo mjesto u petom razredu. Odmah su me prepoznali i on i sestra Jovana i potrčali su mi u zagrljaj. To me veoma obradovalo i dan učinilo lijepim. Oni se uvijek obraduju našim susretima, a i ja sam veoma srećan u tim trenucima  – pohvalio nam se Malešević.

 Foto Milan Pilipović/RAS Srbija
Foto Milan Pilipović/RAS Srbija
Ministar Dane Malešević sa porodicom Gajić.

Putnici koji idu vijugavim putem prepoznaju Jovančeta, zaustavljaju se, slikaju sa njim, razgovaraju i kupuju maline, ali i drugo voće koje on sa sestrom Jovanom sakuplja cijelo ljeto na ovoj planini da bi zaradio džeparac.

– Poslije malina, berem divlje kupine, gloginje, jagode, kestenje, šipak… Svega ima na Manjači, a može i da se proda. Nije skupo kod mene, ali narod ne pita za cijenu, ostavlja i malo više novca. Kažu, mora nešto na šešir i na obraz. Svima sam zahvalan, dodajem i ja njima nešto na vagu ili u vrećicu, preko mjere. Ne mogu da budem cicija i da škrtarim – opisuje Jovanče svoju poslovnu logiku.

Potrudio se i na marketinškom planu da osvoji potencijalne kupce, svoju fotografiju iz „EuroBlica” uvećao je i postavio na veliku tablu, pored štanda.

Neka putnici znaju, veli, gdje se nude sočne maline.

– Govorila su meni neka djeca da ne stavljam svoju sliku pored puta, da nisam predsjednik Manjače ili RS niti idem na izbore. Meni je to smiješno, ne bavim se politikom nego malinama i šumskim voćem. Moja politika je da to prodam, kupim nešto za školu i za kuću, ništa drugo – pravda se mali malinar.

Foto Milan Pilipović/RAS Srbija
Foto Milan Pilipović/RAS Srbija
Malešević sa Jovačetom i Jovanom.

On je posebno zavolio ministra prosvjete i kulture RS Danu Maleševića, koji ga posjećuje svakog ljeta, dolazi nekoliko dana prije početka školske godine, poklanja školski pribor njemu i sestri, a donosi i druge milošte za sve ukućane.

– Sa ministrom sam baš dobar, on me vodio i u Banjaluku, bio sam i u njegovoj kancelariji, a kupuje mi redovno patike, evo već treću godinu. Dolazio je i prije nekoliko dana, baš smo se lijepo ispričali i slikali – pohvalio nam se Jovanče.

Njegovi roditelji Božana i Miloš kažu da se, poslije pisanja „EuroBlica”, a potom i drugih medija, mnogo lijepog i pozitivnog desilo u njihovoj porodici.

– Supruga Božana je dobila posao u školi u Sitnici, ona je poslužitelj i to nam je olakšalo život. Dobijamo i pomoć plemenitih ljudi koji ovuda prolaze, zaustavljaju se, raspituju o Jovanu, ali i ostaloj djeci, njihovom školovanju. Osjećamo se uvaženim u društvu, stekli smo mnogo prijatelja i to je za nas najveći kapital – rekao nam je Jovanov otac Miloš.

Foto privatna arhiva
Foto privatna arhiva

Dvojica njegovih starijih sinova, Gojko i Nebojša, su srednjoškolci u Banjaluci,  a kćerka Jovana učenica devetog razreda osnovne škole. Ponosni na Jovana, ali i ostalu djecu, roditelji Miloš i Božana Gajić za sve plemenite ljude koji su ih posjetili imaju samo riječi zahvalnosti.

Kažu da je za njih sve krenulo nabolje.

– Dobila sam posao u školi, uspjeli smo da kupimo kravu, nekoliko jagnjadi i svinju, a zasijali smo i baštu – kaže Božana.

Gajići ističu da im je cilj da djecu izvedu na pravi put, da budu pošteni i vrijedni.

Crni šešir – zaštitni znak

Mali crni šešir, koga je zub vremena odavno nagrizao, i dalje je zaštitni znak ovog dječaka.

– Neki ljudi su mi nudili novac da ga otkupe, ali ovaj šešir nije na prodaju. Po njemu me sada svi prepoznaju – priča Jovanče, dok nam pokazuje kako mu je majka, na nekoliko mjesta ušila šešir, pohaban na vrućini ili na kiši.

Prihvati notifikacije