Loša saobraćajna infrastruktura, skromni granični prelazi, uske ceste, velika frekvencija putničkog i teretnog saobraćaja, naročito u Gradiški, predstavljaju nerješivu enigma za stanovnike u pograničnom području. Sagovornici Srpskainfo u ovom gradu situaciju, u najkraćem, opisuju kao saobraćajni kolaps koji traje 30 godina.
Oni vjeruju da će biti bolje kada u saobraćaj bude pušten novi most u Čatrnji, na trasi autoputa Doboj – Prnjavor – Gradiška – Okučani.
Prednosti i mane
Trgovac Mićo Lukić smatra da Gradiška od svoje granične pozicije ima veću štetu nego korist. Hrvatska je ograničila robu koju njeni građani mogu unijeti u zemlju, što je direktno ugrozilo trgovce u Gradiški. Ni Grad Gradiška, osim naplate takse za teretna vozila, nije iskoristila mogućnost da bolje profitira.
Milivoje Ivaštanin je uvjeren da je blizina granici prednost za sva naselja u Srpskoj odnosno BiH, zbog trgovine, a mana u velikim gužvama. Još konkretniji odgovor dao nam je Radenko Lukić, tv snimatelj.
– Prednost je kada nema gužve; tada se iz Gradiške u velike centre susjednih zemalja može stići za sat ili dva. Kada zagužva na mostu ili prilazima granici, tada se ni do kuće, iz grada, udaljenost od pola kilometra ne može prijeći ni za dva sata – ispričao nam je Lukić.
Slično razmišlja i Nikola Tubin koji, s bebom u kolicima, mora preći pola grada da bi iz susjedne ulice stigao u stan.
– Živjeti u pograničnom pojasu, bilo gdje, na granici sa Hrvatskom odnosno EU, za nas je veliki teret – kaže Tubin.
Mušterije
Dane Malešević, doskorašnji poslanik u NS RS iz Gradiške, smatra da problem nadmašuje pogodnosti života na granici.
Grad naplaćuje taksu koja je zanemariva u poređenju s problemima građana koji su u blokadi zbog ogromnih gužvi, smatra Malešević. Interes od položaja grada, na granici, jedino pronalaze u uslužnim delatnostima. To su mehaničari, ugostitelji, stomatolozi, frizeri, ljekari, vlasnici benzinskih pumpi…
Međutim, i to je skromnije nego prethodnih godina. Frizer Saša Peurača, kaže da ima mušterije iz Hrvatske, ali da je to zanemarivo.
– Kada je gužva, niko ne dolazi ni na šišanje niti friziranje. Putnici rijetko izlaze iz vozila u koloni i ne kupuju ništa, osim soka, štapića, bombona i drugih jeftinih sitnica – ispričao nam je Peurača.
Ekonomija u najlonskim vrećicama
U mjestima gdje su gužve na granici manje, sagovornici Srpskainfo o prednostima života u pograničnim naseljima govore sa više optimizma. U Srpcu smatraju da su nakon zatvaranja skelskog prelaza sa susjednim Davorom u Hrvatskoj izgubili svaku perspektivu.
U Kozarskoj Dubici situacija je povoljnija zato što su u blizini dva granična prelaza. U Novom Gradu je frekvencija saobraćaja na granici mnogo manja nego u Gradiški, a u Kostajnici stanovništvo ima problem zbog nedefinisanih granica.
– Kod nas se uopšte ne zna gdje je granica; ona je i tamo i ovamo, malo na Uni, malo na kopnu. Nikakvu perspektivu nemaju ni u Kostajnici sa hrvatske strane niti u Kostajnici u Srpskoj. Ovdje nema stanovnika i to je problem. Svaka priča tu prestaje – smatra mještanin Kostajnice Dragoslav Grmuša.
Puštanje u saobraćaj mosta u Čatrnji kod Gradiške, u svim mjestima, od Novog Grada do Srpca vide kao najbolju razvojnu šansu.
– Most u Čatrnji jeste od vitalnog interesa jer će, njegovim puštanjem u saobraćaj, i ovdje da se osjete efekti bogatog Zapada. Tada ćemo moći govoriti o snažnijem ekonomskom razvoju. Do tada, ekonomski interesi su u najlonskim vrećicama koje pretresaju carinici i policajci – smatra Perica Bundalo iz Kozarske Dubice.
Njegov sugrađanin Pero Karan, bivši direktor Lokalne agencije za razvoj, koja je svojevremeno proglašena najuspješnijom u BiH, zaključuje da bez funkcionalnih graničnih prelaza nije moguće graditi bilo kakvu snažniju razvojnu perspektivu u dubičkom i drugim pograničnim mestima u Srpskoj odnosno BiH.
Nedaće poljoprivrednika
Mještani Bistrice, Vrbaške, Gašnice, Orahove i drugih naselja pored Save kažu da je život na granici, naročito iz perspektive poljoprivrede, veoma težak i nezahvalan. Za nas je granica veliki i nerješiv problem s kojim se ni država ne može nositi a mi trpimo štetu, svake godine, kategoričan je Žarko Švraka, farmer iz Vrbaške.
– Za nas je granica – tamnica. To je najtačniji odgovor. Ljetinu u pojasu pored Save svake godine, pa tako i ove, u potpunosti uništavaju divlje svinje. One preplivaju Savu, pojedu kukuruz tokom noći i vrate se preko rijeke, ponovo u Hrvatsku. Jedino je za ovu divljač granica idealno mjesto. U pojasu od 300 metara od Save zabranjen je lov, a mi svinje ne možemo otjerati niti drugačije, bez oružja, zaplašiti – kaže poljoprivrednik Ranko Švraka iz Bistrice.
Isti problem imaju i njihove komšije iz drugih sela u graničnom pojasu, na području nekoliko gradova i opština.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu