Ovim riječima započinje svoju bolnu ispovijest Zoran M., otac Antonija M. (10) i ujak Patrika B. (11), dječaka iz Apatina koji su nestali prije tačno mjesec dana.
Bicikle koje su vozili kobnog dana, ali i stvari koje su nosili pronađeni su pored kajak kluba uz obalu Dunavu, dok od dječaka ni 30 dana kasnije nema ni traga, ni glasa.
– Sve bih dao za njega. Ova agonija nikako da se završi, sve traje predugo. Kada bi bar znali šta se desilo. Mojoj ženi je jako teško, ne može da se sastavi od tuge. Stalno je vodim kod doktora. Ne znam kako ćemo dalje, tražimo ih svaki dan, ali bezuspješno – priča neutješni otac.
Neutješne porodice dječaka ne mogu da dođu sebi od nestanka mališana, a kako kažu, ne gube nadu i ne odustaju od potrage, nadajući se najboljem ishodu.
– Mog sina nema već mjesec dana, a mi nemamo nikakvu informaciju o njemu. Ne možete ni da zamislite kako se osjećamo. Nikome ne bi volio da se desi ovo što je nama – kaže Slobodan B., otac nestalog dječaka Patrika B. (11) .
“Volio bih da to nije moj sin”
U ovih mjesec dana, na dvije različite lokacije pronađena su dva tijela. Očevi nestalih mališana bili su na identifikaciji tijela koje je pronađeno 7. juna na 45 kilometara od mjesta gdje su mališani viđeni u Dunavu, međutim, i jedan i drugi otac tvrde da to nije njihovo dijete.
– Bio sam na identifikaciji, to nije moj sin. I da su se utopili, nije moguće da njihova tijela tako izgledaju. Kada smo otišli tamo, nije bilo moguće da se tijelo uopšte prepozna. Ni lice se nije vidjelo. Dali smo DNK i čekamo rezultate – priča otac nestalog Patrika, dok Antonijev otac, takođe, tvrdi da to nije njegov sin.
Kako kaže, rezultate DNK još uvijek čekaju, te da im to iščekivanje najteže pada.
– Ništa još ne znamo, ali po onom tijelu koje sam vidio rekao bih da to nije moj Antonio – dodaje sagovornik.
Otac nestalog dječaka pao u nesvijet
Još jedno tijelo pronađeno je na obali i to prije tačno sedam dana, 22. juna stotinak metara od ulaza u Šumsku upravu Apatin. Od roditelja mališana uzet je DNK i sada čekaju rezultate.
– Nađeno je još jedno tijelo, dali smo DNK i sada čekamo rezultate. Po izgledu tijela djeluje mi da je u pitanju stariji čovjek. Ali opet, nisam siguran. Samo ne bih volio da to bude moj sin – dodaje Zoran.
Sagovornik ističe i da je u trenutku kada mu je javljeno da je nađeno tijelo pao u nesvijest.
– Velika tuga. Ja mog sina ne mogu da izbacim iz glave. Ako DNK pokaže da to nije moj sin, to znači da je otet. Zapravo, to bih najviše volio u ovom trenutku. Ako je to tačno, bar su živi – dodaje on.
Antonijev otac ističe da je cijeli slučaj misterija, te da ne može da nađe objašnjenje zbog kojeg bi braća ušla u hladan Dunav.
– Šta god da se desilo sa njima, lakše bi mi bilo samo da znam. Ne gubim nadu, ali ukoliko su ušli u vodu, volio bih da ga nađemo i da ga sahranim – kaže skrhan otac.
Apel roditelja i nada
Odmah po nestanku djece porodice su uputile apel, grad je oblijepljen plakatima sa fotografijama dječaka i molbom da im se jave svi koji nešto znaju ili su ih vidjeli.
Nestanak i potragu najteže podnose roditelji i bliska rodbina, ali njihovu bol i tugu dijele i građani koji su se u više navrata u velikom broju priključivali potrazi.
– Nadamo se najboljem. Mi bez njih ne možemo, to su naša djeca. Molimo ljude da što više dijele fotografije djece, pa ukoliko ih neko primijeti da nam javi. Spremni smo za svaku saradnju, samo da dođemo do djece! Vjerujemo u priču da su oteti, jer onda ima nade da su živi – rekao je Slobodan Bogdan, otac malog Patrika, prenosi Blic.
Oglasila se škola nestalih dječaka
– Dječaci su učenici III/2 i III/5 razreda naše škole. Vijest o njihovom nestanku potresla je sve nas, drugare iz razreda, ostale učenike, učitelje, nastavnike, kao i sve ostale u školi. Naša škola, učitelji, pedagoško-psihološka služba ovim putem daje nesebičnu podršku roditeljima, porodici, prijateljima nadajući se najboljem ishodu potrage – navode iz Osnovne škole nestalih dječaka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu