A ako to ne uspije, američka strateška komanda, poznata kao STRATCOM, spremna je da uradi ono što bi inače bilo nezamislivo.
– Više od 60 godina, američka nuklearna trijada služi kao okosnica američke nacionalne bezbjednosti. Snage koje djeluju na moru, kopnu i u vazduhu spremne su 24 sata dnevno, 365 dana u godini, odvraćajući protivnike od napada na Sjedinjene Države ili naše saveznike – rekao je za Njuzvik šef službe za odnose sa javnošću STRATCOM Ronald Flenders.
Kako je dodao, u slučaju da odvraćanje ne uspije, STRATCOM je spreman da pruži odlučan odgovor.
– Svaki dio trijade osigurava da nijedan protivnik ne vjeruje da bi mogao uspješno da pokrene strateški napad na Sjedinjene Države – rekao je.
Pored toga što drže do 90 odsto globalnih zaliha nuklearnih bojevih glava, Vašington i Moskva takođe komanduju najsofisticiranijim nuklearnim trijadama na svijetu, koje se sastoje od sistema za isporuku na kopnu, vazduhu i moru i koje su izgrađene da obezbijede maksimalnu smrtonosnost i preživljavanje.
Amerika jedina među devet nuklearnih zemalja održava stalno raspoređene strateške sposobnosti u obliku politike “nuklearnog dijeljenja” kroz koju se nuklearno oružje stacionira među nekoliko NATO saveznika, uključujući nenuklearne države Belgiju, Njemačku, Italiju, Holandiju i Tursku.
Međutim, činjenicu da ove bombe, kao ni bilo koje drugo nuklearno oružje, nisu bile korišćene od posljednjih dana Drugog svjetskog rata, američki zvaničnici pripisuju njihovim mjerama odvraćanja, koje sada sve više izlaze na vidjelo kao direktna poruka Moskvi.
Njuzvik je razgovarao sa bivšim osobljem sa iskustvom u rukovanju nekim od najvidljivijih i nevidljivih vrhova trozupca nuklearne trijade, koji su bili uključeni u otvorene demonstracije moći dok Amerika i Rusija prolaze kroz najnapetije nuklearne trenutke od kubanske raketne krize prije šest decenija.
Кada je Putin najavio početak rata protiv Ukrajine u februaru, jedan od prvih vojnih poteza Bajdena bio je da naredi patroliranje istočnom granicom NATO jednom od najstarijih, ali najmoćnijih sredstava u arsenalu: strateškom bombarderu B-52 Stratofortres.
Ove godine se navršava 70 godina od prvog leta B-52, koji je prošao kroz niz ažuriranja, pa je danas daleko unapređenija verzija. Ovaj veteran Hladnog rata se ponovo koristi za testiranje Rusa u Evropi.
Кapetan Dejvid Prakaš je letio u B-52 pre nego što je otišao u penziju 2017. Pošto Bajden sada nastoji da uputi nepogrješiva upozorenja Putinu o potencijalnoj upotrebi još manjeg, taktičkog nuklearnog oružja u Ukrajini, Prakaš je rekao da je bombarder samo pravi alat u tom poslu.
– To je avion koji nema stelt, mi se nekako oslanjamo na to da on bude prepoznat kao strateški bombarder. Želimo da to učinimo što očiglednijim. Želimo da se to vidi. To je vrijednost B-52 – rekao je.
Prakaš je uporedio prirodu B-52 sa prirodom kopnenih i morskih krakova nuklearne trijade, platforma za koje je rekao da su “rijetko kada viđene”. A kada jesu, istakao je on, to je već “tačka bez povratka”, jer bi njihove bojeve glave jurile da pogode svoje mete udaljene samo 30 minuta.
– B-52 je jedino oruđe u trijadi koje vam omogućava da unaprijed rasporedite oružje na vidljiv način, i još uvijek imate ovlašćenje komande i kontrole da ga opozovete. B-52 predstavlja nešto što se može vidjeti i čuti i čime možete da pošaljete poruku, ali da zapravo ne lansirate oružje – rekao je Prakaš.
Ponekad, rekao je Prakaš, samo naoružavanje aviona bez polijetanja može biti dovoljno da promijeni računicu drugih zemalja, i, prema njegovom sopstvenom iskustvu, jeste.
– Кada postavimo potpuno napunjen B-52 na rampu usred bijela dana, vidio sam tu promjenu akcije. Zato smo na Guamu, zato smo na Pacifiku. Napunite B-52 i uvjerite se da svi mogu da ga vide. Ponekad čak i ne treba da poleti – rekao je Prakaš.
Ali postoji i loša strana toga što je tako lako uočljiv, a Prakaš je rekao da je bilo određenih momenata tokom nuklearnih tenzija među suparničkim državama kada je Pentagon odlučio da zadrži B-52 kako se situacija ne bi pogoršala. A u kontekstu potencijalne eskalacije sa zemljom kao što je Rusija, rekao je da efekat B-52 može biti zastrašujući i za pilota.
– Ovo više nije zveckanje sabljama, Kada se B-52 pojavi u nuklearnom kontekstu, to više nije zveckanje sabljama. Počinjete da razmišljate: “Možda sam upravo započeo Treći svjetski rat, ili možda neprijatelj može misliti da sam svojim ponašanjem prošao tačku bez povratka” – rekao je Prakaš.
Na drugom kraju spektra vidljivosti nalaze se Pentagonova najsuptilnija strateška sredstva, čije same lokacije često ostaju strogo čuvana tajna.
Prije penzionisanja 2020. godine, mornarički admiral Džejms G. Fogo III nije samo služio i komandovao podmornicama, već je bio i na pozicijama komandanta Pomorskih snaga Sjedinjenih Država Evropa-Afrika i komande združenih savezničkih snaga u Napulju.
– Od 1960-ih, podmornica nuklearne balističke rakete (SSBN) je dio nuklearne trijade koji se smatra “najpreživljivijim”. Ona je igrala ključnu ulogu u Hladnom ratu jer je pružila Americi sposobnost “drugog udara”, jer, za razliku od kopnenih raketa i bombardera, SSBN ne mogu biti uništene u prvom udaru protivnika – rekao je Fogo za Njuzvik.
Dakle, dok je snaga B-52 njegovo prepoznatljivo prisustvo i na pisti i na nebu, prednost podmornice je njena sposobnost da se kreće svjetskim morima relativno nevidljivo. Podmornica bi mogla da bude potpuno naoružana i spremna za lansiranje, a neprijatelji to vjerovatno neće znati dok ne bude prekasno. To daje podmornici i svojevrsni psihološki efekat.
– Relativna neprimjetnost američkih SSBN omogućava američkoj strani pregovaračku polugu, pošto suprotna strana nema pojma koliko brzo bi američki protivudar mogao da se izvede protiv njih – rekao je Fogo.
On je ovaj koncept pripisao pokojnom politikologu Albertu Volsteteru, pioniru nuklearne strategije Amerike tokom Hladnog rata. On je rekao da ta ideja “i danas ima vrijednost”, posebno ističući njenu relevantnost s obzirom na trenutne tenzije sa Rusijom.
– Bez obzira na to šta se desi, američke SSBN snage će uništiti protivnika, pa je prva upotreba nuklearnog oružja neefikasna, jer će takva upotreba uvijek rezultirati uništenjem mjesta prve upotrebe – dodao je Fogo.
Pored dva navedena elementa nuklearne trijade, postoji i jedina komponenta koja je trajno smještena u samoj Americi.
Кol Smit je radio kao operater nuklearnih projektila od 2012. do 2017., radeći 24-časovne smjene u silosu interkontinentalne balističke rakete Minuteman III (ICBM) koji predstavlja kopneni dio nuklearne trijade. Ono što je drugačije kod ove sile je neuporediva brzina kojom se može aktivirati.
– ICBM ima najbrže vrijeme odziva od tri kraka nuklearne trijade. One takođe omogućavaju opciju napada na duge domete. To je njihova prednost u odnosu na podmornice kojima je potrebno vrijeme za manevar, ali “prežive” u slučaju nuklearnog napada, i bombardera, kojima je takođe potrebno vrijeme za manevar, ali imaju prednost da budu opozvani. Kada se ICBM lansira, ne može se opozvati – rekao je Smit, sada filmski stvaralac, za Njuzvik.
Objašnjava da svaki krak trijade igra ulogu koju drugi ne može – u ovom slučaju, ICBM pruža brze opcije za napad dugom dometa.
Uz to, on je takođe skeptičan da će ICBM, ili bilo koje sredstvo nuklearne trijade, moći vjerodostojno da odvrate i Putina od upotrebe taktičkog nuklearnog oružja u Ukrajini. On smatra da je rat u Ukrajini primjer kako nuklearni arsenali velikih sila nisu dovoljni da spriječe izbijanje sukoba širom svijeta, piše Blic.
– Rusija zna da korišćenje taktičkog nuklearnog oružja u Ukrajini ne zadovoljava zahtjeve za nuklearnu odmazdu s naše strane. Štaviše, ako bismo na Putinov nuklearni napad odgovorili nekim svojim, samo bismo otvorili vrata potencijalu za sveopšti nuklearni rat. Godinama su nam govorili da nas naši nuklearni arsenali čine bezbjednijim. Trenutni sukob u Ukrajini razotkriva nedostatak teorije odvraćanja i otkriva istinu da veliki nuklearni arsenali ne čine svijet sigurnijim mjestom – rekao je Smit.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu