Ova neuobičajena romansa između dvoje mladih ljudi započela je prije četiri godine, mnogo prije i naznake korona virusa, slučajno, preko interneta.
Upoznali smo se 2016. godine preko aplikacije Badoo. Iz dosade sam, na nagovor drugara, posjetio sajt, ne očekujući ništa posebno, osim da malo ubijem vrijeme. Onda sam vidio njenu sliku – prisjeća se Uroš, uz osmijeh.
– Neko vreme smo komunicirali tako, a onda smo presli na WeChat, jer je jednostavnije. Vrlo brzo smo shvatili da imamo slična interesovanja, da se razumijemo, imamo isti smisao za humor. Jednom rječju, kliknuli smo.
Nakon skoro pola godine svakodnevnog dopisivanja i video poziva, veza preko žice više nije bila dovoljna.
– Odlučili smo da je vrijeme da se vidimo. Prvo je ona došla ovdje i provela mjesec dana u Beogradu, kao naša gošća. Bilo je sjajno, nisam ni pretpostavio da ćemo se tako lijepo slagati. Moji su je odmah zavoljeli. Kada se vratila u Kinu, razdvojenost nam je teško padala, tako da sam ja počeo da se spremam za selidbu na drugi kontinent. Bio sam nevjerovatno uzbuđen – priča Beograđanin.
Kao i dosta mladih u Srbiji, Uroš je već neko vrijeme razmišljao o tome da ode da radi, kako on kaže, “negdje preko”. Sada kada se zaljubio do ušiju u lijepu Kineskinju, bilo mu je daleko lakše da donese tešku odluku. “Poslije moje posjete Kini i svega što sam tamo vidio i doživio, a i da bih bio bliže njoj, odlučio sam da tamo potražim posao i vrlo brzo sam i uspio”, objašnjava Uroš, piše Blic.
Uroš se 2017. preselio u Hohot, glavni grad regije Unutrašnje Mongolije. Tamo od tada živi i radi. Ovako opisuje svoje utiske:
– Sam život u Kini je dinamičan, uveliko se razlikuje od života u Srbiji. Društvo je uređeno, poštuju se pravila. Osim toga, život je pojednostavljen korišćenjem tehnologije. Recimo, sva plaćanja i kupovine se obavljaju preko mobilnog telefona, nema potrebe za karticama i novcem.
Svoje nove sugrađane opisuje kao otvorene, prijatne ljude: “Kinezi su fini i ljubazni i nema nikakvog animoziteta prema strancima, makar tamo gdje sam ja. Veoma brzo sam se sprijateljio sa mnogima od novih kolega i komšija.”
Za to vrijeme, veza između dvoje mladih ljudi je cvjetala.
– Nas dvoje se sjajno slažemo. Zajednički život je samo produbio naš odnos i učinio ga još ljepšim. Postajali smo sve sigurniji da je to to – smješka se zaljubljeni momak.
Iako je, bez sumnje, od početka postojao faktor kulturoloških razlika, Uroš i Šang su bili sigurni da njihova veza može da ih premosti.
– U početku je bilo malo nevjerice zbog zbog naše veze i kod mojih i kod njenih. Jer kao, velika kulturološka razlika. Međutim, nismo nikada naišli ni na kakav antagonizam – objašnjava Uroš.
– Moji su je super prihvatili, bez ikakvih problema. I roditelji i sestra, prijatelji i rođaci. Baš su je zavoljeli. Mada, nju nije teško voljeti.
Međutim, kaže da je u Kini stvar malo drugačija: “Tamo je malo drugačija stvar. Starije generacije su vrlo patrijarhalne i konzervativne i ne prihvataju baš rado strance u porodici. Tako da njeni nisu bili oduševljeni u startu, ali polako počinju da prihvataju našu vezu, jer vide da smo ozbiljni”.
Sa druge strane, Uroš tvrdi da je tamo jaz generacija očigledan: “Mladi Kinezi su kao i svi ostali mladi ljudi širom svijeta i nisu robovi tradicije, kao što se u Evropi često misli. Mijenjaju se i oni”.
“Razdvojenost izluđuje i mene i nju”
Krajem prošle godine, mladi par je praznike odlučio da provede u Beogradu, u posjeti Uroševoj porodici. Nisu ni slutili da će im se životi promijeniti iz korena i svi planovi za budućnost biti pauzirani.
– Kada je epidemija počela, oboje smi bili u Srbiji. Međutim, tada još niko nije bio svjestan ozbiljnosti situacije, pa je ona otišla kući prije mene, da bude sa svojima za Kinesku Novu. Da smo tada znali ono što smo kasnije saznali, sigurna sam da se ona ne bi ni vraćala, ili bismo otišli zajedno – prisjeća se momak.
– Trebalo je da joj se pridružim nakon nekoliko dana, dok sredim i prikupim dokumentaciju koja mi je falila. Sve je palo u vodu kada smo saznali da je veoma ozbiljno i da od odlaska nema ništa. Bili smo očajni i ona i ja.
Uroš i Šang su, za sada, zarobljeni na suprotnim krajevima svijeta, ne znajući kada će se opet spojiti.
– Razdvojenost izluđuje i mene i nju, posebno što ne znamo kada ću ja moći da se vratim i što ništa ne zavisi od nas. I u normalnim okolnostima je razdvojenost teška, a posebno kad se tome doda i briga za zdravlje nekoga do koga ti je stalo. Bukvalno sam ludio jedno vrijeme. Nekako je ta nemoć da nešto uradiš najgora – isfrustriran je Uroš.
Čekaju povratak u normalu
– U Srbiji vreme provodim tako što se informišem o situaciji i jedva čekam da sve prođe, da mogu da se pakujem. Kako se epidemija širi po Evropi, pa sada i kod nas, nemamo predstavu kada će se stanje stabilizovati – kaže mladi Beograđanin.
– Sada smo se vratili na početak, na neku ruku. Ona je tamo, ja sam ovdje i kontakt održavamo kroz tehnologiju. Da toga nema, bio bi potpuno pakao. Ovako mogu da je vidim makar preko ekrana. Nadamo se oboje da će se sve ovo uskoro završiti, da nastavimo tamo gdje smo stali, da gradimo zajednički život.
Stupili smo u kontakt i sa Šang, koja objašnjava kakav je život u karantinu:
– Karantin mi jako teško pada. Ne izlazim iz kuće i osjećam se kao u zatvoru, ali jasno mi je da je potreban. U početku nije bilo strašno, ali poslije više od mesec dana, čovjek prosto ludi, jer ne zna šta će sa sobom. Vrijeme prekraćujem tako što se svaki dan čujem sa Urošem po više puta, čitam, gledam filmove, slušam muziku – govori Kineskinja.
– Jedva čekam da ga opet vidim i da možemo da se zagrlimo, poljubimo i budemo jedno s drugim. Da se vratimo u normal – završava djevojka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu