Svako od nas ko je makar jednom bio vlasnik kućnog ljubimca bilo koje vrste zna koliko je teško kada dođe neizbežan momenat da se sa istim oprosti.
Neki utjehu pronalaze u tome da prazninu nastalu za prethodnim ljubimcem odmah popune novim, dok drugima taj prvi bude i posljednji.
Svakako, taj gubitak je težak gotovo kao gubitak bilo kog člana porodice, nekima i teži. Iako je proces tugovanja neizbježan kao i sama smrt voljene životinje, pokušaćemo da vam pružimo par savjeta kako da taj proces što bezbolnije prođete.
Okružite se voljenima
Dopustite drugima da vam se nađu. Ukoliko ne živite sami, već imate ljude koji prolaze kroz sličan proces kao i vi, oslonite se jedni na druge, razgovarajte, prisjećajte se lijepih stvari vezanih za ljubimca koji više nije tu.
Pored njih, tu su i drugi nama dragi ljudi sa kojima ne živimo.
Možda neće u potpunosti razumjeti vaš gubitak, ali sigurno će biti spremni da vam pruže podršku ili skretanje pažnje sa novonastale praznine u vašem domu.
Pronađite novu rutinu
U redu je i da želite da samo budete kod kuće i ne radite ništa neko vrijeme. Međutim, život nastavlja da teče.
Kad tad moraćete da izađete napolje i nastavite sa svakodnevicom. To će i pomoći. Naravno da ne možemo bežati od gubitka i praznine koju odlazak ljubimca ostavlja.
Ali kako bismo preboljeli gubitak, neophodno je da ponekad skrenemo misli ili stvorimo novu rutinu.
Terapija
Ukoliko već ne idete na psihoterapiju, a pomoć bližnjih vam nije dovoljna, uvijek možete da se obratite stručnjacima za pomoć.
Kao što nam ponekad treba pomoć vodiča da se snađemo u nepoznatom gradu, tako nam je potrebna i pomoć stručnjaka da lakše prođemo kroz težak i komplikovan proces tugovanja.
Ne ignorište gubitak
Vaš ljubimac se neće vratiti. Ne krije se. Nema ga. To je nešto što je teško, ali treba prihvatiti.
Ujedno morate prihvatiti i emocije koje idu sa tim gubitkom i dozvoliti sebi da ih osjećate. Većina nas je u iskušenju da pobjegne kada je suočena sa gubitkom ili se ponaša kao da se sve to dešava nekom drugom.
Kao što smo već napomenuli, bitno je da imate aktivnosti i pronađete novu rutinu, ali ne treba ni pretjerivati i bježati od svog bola.
Kao što moramo da prođemo proces bolovanja i oporavka poslije virusa ili operacije, tako isto moramo da prođemo i kroz proces tugovanja.
Gubitak nikada nije lak. Nedostaje nam i omiljena šolja kad se polomi, a kamoli živo biće. Sasvim je prirodno prolaziti kroz različite periode, imati bolje i lošije dane i slično.
Ne smemo bežati od svojih emocija, ali se i ne možemo samo prepustiti tuzi i dozvoliti da nam jedan gubitak definiše ostatak života.
Makar više ne bilo ritmičnog lupkanja kandžica po podu, prenosi Žena Blic.