Naime, on se bavi sakupljanjem i reparacijom violina na kojima su svirali Jevreji prije i tokom Holokausta. Iako svaka od njih krije neku tužnu priču, ona o onoj na kojoj je svirao Motele Šlajn, mladić iz Ukrajine koji je bio vanserijski muzičar, uška je u anale ušao zbog svoje hrabrosti i mudrosti.
Priča o Moteleu počinje u bjeloruskom gradu Krasnovka, gdje je pored Šlajnovih živjela samo još jedna jevrejska porodica, Gerštajn. Šlajnovi su bili siromašni, a kako je on bio jako nadaren za sviranje violine, njegovo dalje usavršavanje preuzeo je jedan od članova druge jevrejske porodice kada je mališan imao samo osam godina.
Međutim, perspektivnu karijeru ovog mladića, prekinuo je rat. Naime, nakon što su članovi njegove porodice uhapšeni i odvedeni u Aušvic, gdje su, nažalost, kasnije i pogubljeni, brigu o njemu su preuzeli Gerštajnovi.
U trenutku kada je on imao dvanaest godina, prilikom vraćanja iz šetnje, vidio je veliki broj nacističkih vojnika na imanju porodice koja je preuzela brigu u njemu. U tom krvavom piru, pogubljeni su svi članovi porodice, a Motel se odlučio da spas potraži u šumi.
Igrom sudbine, tamo su ga pronašli ukrajinski partizani na čelu sa Mošom Gildmanom, komunističkim vojnikom koji je po vjeroispovesti takođe bio Jevrejin. “Ujka Miša” kako su ga zvali, preuzeo je dječaka u svoj vod, jer je u njemu vidio šansu kako da drži na oku naciste u gradu.
Naime, dječak je svirao ukrajinske narodne pjesme na gradskom trgu,u Ovruhu a tu priliku je koristio da nadgleda okupatore, te i da obavještava tamošnje partizane o potencionalnim opasnostima.
Kako njegov talenat nije bio sporan, mladića su ubrzo primijetili i Nijemci. Naime, jedan od njih, koji se razumio u muziku, zaposlio je mladića u obližnjoj kafani da svira nacističkoj vojsci. Nakon nekoliko nastupa, primijetio je da u podrumu restorana postoji nekoliko pukotina koje mogu da se iskoriste za miniranje lokala.
U narednih nekoliko nedjelja, mladić je, koristeći povjerenje koje je zadobio kao violinista, unio u lokal 18 kilograma eksploziva u svojoj torbi za violinu. Priliku za to je nalazio tokom pauza u sviranju, postepeno, vodeći računa da niko ništa ne primijeti. Sve je pripremao za trenutak kada će se u lokalu nalaziti veliki broj njemačkih vojnika, piše Forvard.
Taj dan je došao sa posjetom SS divizije lokalnim vlastima i tamošnjim jedinicama. Motele je zabavljao vojnike dok su se oni opijali do kasno u noć. Kada se njegov repertoar završio, a klavir i violinu preuzeli pija iz restorana je izašao mirno, pozdravljajući se sa vojnicima.
Jednom od njih je salutirao uz nacistički pozdrav “Hajl Hitler”. Kada se našao na dvjesta metara od restorana, došlo je do eksplozije u kojoj je stradao veliki i nikada tačno utvrđen broj Nijemaca. Motel je taj trenutak veoma emotivno proslavio po dolasku u brigadu.
Ovo vam je za moje roditelje i malog Bašialea – rekao je sa pesnicom i pogledom uprtim ka nebu.
Motele Šlajn, poginuo je sa 14. godina tokom njemačkog bombardovanja, a njegovu violinu uzeo je i ponio “Ujka Miša”. Tokom rata, prilikom marša na Berlin, a nakon toga u Pariz, te i u Izrael, gdje je i preminuo 1958. godine. Ona je ostala kao dio porodice Gildman, sve do momenta kada su odlučili da je poklone Izraelskom memorijalnom muzeju Holokausta uz uslov da ona bude dostupna za javne nastupe, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu