Sve skupa nije bilo onoliko uzbudljivo kao što su mnogi očekivali za razliku od oduženog prebrojavanja glasova 2020. godine, Tramp je održavao vođstvo od samog početka, s većinom Amerikanaca u ključnim „kolebljivim” državama koji su glasali za njega.
Haris, koja je osigurala nominaciju Demokratske stranke kad je aktuelni predsjednik Bajden izašao iz izborne utrke u julu, druga je kandidatkinja koja je izgubila od Trampa, nakon poraza Hilari Klinton 2016. godine.
Ovdje analiziramo pet razloga zašto je Haris izgubila od Trampa.
Privreda
Uprkos niskoj stopi nezaposlenosti i snažnoj berzi, većina Amerikanaca tvrdi da osjeća teret rasta cijena, a privreda je bila veliki razlog zabrinutosti za glasače.
Inflacija, koja je nakon pandemije skočila na nivo koji nije viđen još od sedamdesetih, dala je Trampu šlagvort za snažno pitanje: „Da li vam je bolje sada nego što je bilo prije četiri godine?”
Godine 2024, glasači širom svijeta su skinuli nekoliko stranaka s vlasti, često motivisani visokim troškovima života nakon kovida-19. Američki birači takođe djeluju željni promjene.
Samo je svaki četvrti Amerikanac zadovoljan pravcem u kojem se zemlja kreće, a dvije trećine ima pesimistično mišljenje o privredi.
Inflacija — dijelom izazvana Bajdenovim ogromnim programima trošenja — ostala je uporan problem, a osjećanja glasača prema Bajdenovoj agendi nastavila su se izražavati u ozbiljno negativnim brojkama koje su učinile kandidaturu Kamale Haris velikim naporom cijelim putem – kaže kolumnista Forin polisija Majkl Hirš.
Malo više od polovine glasača reklo je da preferira Trampa u odnosu na Haris zbog načina na koji rješava ekonomiju — za koju je 31 posto glasača reklo da je njihov najveći problem, prema CNN-ovim izlaznim anketama.
Bajdenova nepopularnost
Haris se predstavila kao kandidatkinja promjene, ali kao potpredsjednica Džozefa Bajdena, imala je problema da se distancira od svog šefa, čiji je postotak podrške ostao na oko 40 odsto tokom većeg dijela njegovog mandata.
Ipak, ostala mu je vjerna, uprkos tome što su Amerikanci izrazili nezadovoljstvo načinom na koji je rješavao inflaciju i krizu na američko-meksičkoj granici.
Najbolji primjer za ovo, prema političkim analitičarima, bio je kad se Haris prošlog mjeseca pojavila u ABC-ovoj emisiji Vju.
Mnogi su to doživjeli kao priliku da se predstavi Amerikancima koji ne poznaju dovoljno njeno porijeklo. Umjesto toga, demokratska kandidatkinja imala je problema da objasni kako će se razlikovati od predsjednika Bajdena i priznala „da joj ništa ne pada na pamet”.
Dejvid Akselrod, bivši savjetnik Baraka Obame, nazvao je taj dijalog — što će kasnije biti korišteno u reklami za Trampovu kampanju — „katastrofalnim” po Kamalu Haris.
Takođe postoji „imidž krize” u Demokratskoj stranci, rekli su izvori za BBC. Jedan demokratski politički operativac iz Vašingtona rekao je novinarki BBC Ioni Vels da stranka „mora za početak da protjera elitističke snobove iz DC-a”.
Drugi su, iako su hvalili napore kampanje, smatrali da je stranka imala „problem s imidžom”, a po glavama birača su se naročito vrtjeli troškovi života.
Taj demokratski očaj podsjeća na razgovor koji sam vodila s jednim republikancem na Trampovom mitingu – kaže Vels.
On je tvrdio da je njihov kandidat u potpunosti ‘redefinirao’ Republikansku stranku, udaljivši se od njenog imidža elitnog kluba da bi postao privlačniji radničkim porodicama, dok su demokrate postale ‘holivudska stranka’.
Socijalna pitanja
Mimo privrede, na izbore često utiču i pitanja s velikim emotivnim nabojem. Demokrate su računale na abortus da bi pridobile glasače, dok se Tramp kladio na imigraciju.
Rekordno visoki dolasci na granicu tokom Bajdenove administracije i uticaj imigranata na savezne države daleko od granice naveli su glasače da po ovom pitanju više vjeruju Trampu, po anketi koju je proveo Istraživački centar Pju.
Haris je, u međuvremenu, vodila energičnu kampanju za vraćanje pristupa abortusu i osigurala solidnu prednost od 54 naprema 44 odsto među ženama glasačima, prema izlaznim anketama Edison Riserča.
Međutim, to je bila uža margina od Bajdenovih 57 posto naprema 42 odsto kad su žene u pitanju 2020. godine.
Što se tiče Trampa, 54 odsto njegovih pristalica su muškarci, dok su 44 odsto žene. Na kraju, abortus nije imao jednako snažan efekt kao 2022. godine, kad su demokrate prošle bolje od očekivanog na izborima sredine mandata.
Britansko-američki historičar Najal Ferguson, viši stručni saradnik Instituta Huver na Univerzitetu Stenford, kaže da su američki birači „nedvosmisleno odbacili politiku protekle četiri godine”.
On tvrdi da su se Amerikanci okrenuli protiv neuspjele ekonomske politike koja je dovela do skoka inflacije, spoljne politike koja je dovela do ratova na Bliskom istoku i socijalne agende često etiketirane kao „vouk” (društveno osviještena).
U njenim različitim progresivnim manifestacijama, ova agenda otuđila je ne samo bijele Amerikance, ne samo Amerikance iz radničke klase, već i Latinoamerikance, Hispanoamerikance, otuđila je ljude iz cijele zemlje – rekao je on za BBC Radio 4.
Demokratska stranka je dobila jasnu poruku: američki narod ne želi tu politiku. On želi mir kroz snagu i prosperitet bez inflacije. On svakako ne želi ‘voukere’ u socijalnoj politici.
Neočekivan rezultat među crnim i latino glasačima
Trampov povratak u Bijelu kuću postao je izvjesniji kad je osvojio Pensilvaniju i njenih 19 elektorskih glasova — državu koju su demokrate izgubile samo jednom od 1988. godine, kad je Tramp pobijedio Hilari Klinton 2016. godine.
Kampanja Kamale Haris usmjerila je resurse u „kolebljive” savezne države Sunčevog pojasa kao što su Arizona, Nevada, Džordžija i Sjeverna Karolina, nadajući se da će pridobiti umjerene republikance i nezavisne glasače nezadovoljne podjelama zaostalim iz Trampovog doba.
Međutim, ta investicija se nije isplatila.
Uobičajena podrška demokratama među crnačkim, latino i mlađim glasačima se osula i dok je Haris uspjela da zadrži izvjesnu podršku u predgrađima sa stanovnicima obrazovanim na koledžima, to nije bilo dovoljno da potkopa Trampovu prednost u demokratskim uporištima.
Izlazne ankete Edison Riserča pokazuju da je Haris osvojila 86 odsto crnačkih glasova naprema 12 posto, i 53 odsto latino glasova naprema 45 posto.
Godine 2020, međutim, Bajdenove margine bile su jače, osiguravši 87 odsto crnačkih glasova i 65 posto latino glasova.
Pretjerani naglasak na Trampu
Baš kao Hilari Klinton 2016. godine, Kamala Haris se izrazito skoncentrisala na Trampovu nepodesnost za vladavinu.
Još u ranoj fazi, Kamala Haris je postavila trku kao referendum o Trampu.
U posljednjim nedjeljama kampanje, pojačala je retoriku, nazivajući Trampa „fašistom”, „nekontrolisanim” i „nestabilnim”, pozivajući se na bivšeg šefa protokola Bijele kuće Džona Kelija i njegove tvrdnje o Trampovom navodnom divljenju Hitleru.
Postavila je izbore kao borbu za demokratiju, odražavajući Bajdenov pristup prije nego što je izašao iz trke u julu.
– Kamala Haris je izgubila ove izbore kad se gotovo isključivo usredsredila na napade na Donalda Trampa – napisao je na Iksu, bivšem Tviteru, anketar Frenk Lanc.
– Glasači već poznaju Trampa; oni su želeli da znaju nešto više o planovima Kamale Haris za njene prve dane i prvu godinu na vlasti, prenosi BBC.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu