Bilo je 20:25 u ponedjeljak navečer u novembra 2020. kada sam primila poziv. S druge strane je bila moja majka Žizel. Rekla mi je da je tog jutra otkrila da ju je Dominik drogirao otprilike 10 godina kako bi je različiti muškarci silovali – prisjeća se Darian u ekskluzivnom intervjuu za emisiju Today programa BBC Radio 4 s Emom Barnet.
Kako je opisala u tom trenutku izgubila je ono što je bio normalan život.
– Sjećam se da sam vikala, plakala, čak ga i vrijeđala. Bilo je to poput potresa. Tsunami – rekla je ona.
Dominik Peliko osuđen je na 20 godina zatvora na kraju istorijskog suđenja u decembru, koje je trajalo tri i po mjeseca. Više od četiri godine nakon što je primila taj poziv, Darian kaže da njezin otac “treba umrijeti u zatvoru.”
Snimao žene ispod suknji po trgovinama. Tako je krenulo razotkrivanje
Pedeset muškaraca koje je Dominik Peliko angažovao putem interneta da siluju i seksualno zlostavljaju njegovu drogiranu suprugu Žizel, takođe je poslano u zatvor.
Policija ga je uhvatila nakon što je krišom snimao ispod suknji u marketu, što je inspektore potaknulo da ga detaljnije istraže. Na laptopu i telefonima ovog naizgled bezopasnog penzionera pronašli su hiljade videozapisa i fotografija njegove supruge Žizel, očigledno drogirane, kako je siluju nepoznati muškarci.
Osim što je potaknulo pitanja o silovanju i rodnom nasilju, suđenje je takođe istaknulo malo poznat problem hemijskog potčinjavanja – napada uz pomoć droga.
Karolin Darian posvetila je svoj život borbi protiv hemijskog potčinjavanja, za koje se vjeruje da se rijetko prijavljuje jer većina žrtava nema sjećanja na napade i možda ni ne shvata da su drogirane.
Darian želi da se čuju glasovi zlostavljanih žena
U danima nakon kobnog telefonskog poziva Žizel, Darian i njezina braća, Florian i David, otputovali su na jug Francuske, gdje su njihovi roditelji živjeli, kako bi podržali svoju majku dok je apsorbirala vijest da je – kako Darian sada kaže – njezin suprug bio “jedan od najgorih seksualnih predatora posljednjih 20 ili 30 godina”.
Nedugo zatim, Darian je i sama bila pozvana na ispitivanje kod policije i njezin se svijet ponovo srušio.
Pokazali su joj dvije fotografije koje su pronašli na očevu laptopu.
Na njima je bila onesviještena žena koja leži na krevetu, obučena samo u majicu i donje rublje. Isprva nije mogla prepoznati da je to ona.
– U početku sam se teško prepoznala – kaže ona.
– Tada je policajac rekao: „Pogledajte, imate isti smeđi madež na obrazu… to ste vi.“ Tada sam te dvije fotografije gledala drugačije… Ležala sam na lijevoj strani, baš kao moja majka, na svim njezinim slikama – priča ona.
Darian kaže da je uvjerena da ju je otac takođe zlostavljao i silovao – nešto što on uvijek demantuje, iako je dao kontradiktorna objašnjenja za fotografije.
– Znam da me drogirao, vjerojatno radi seksualnog zlostavljanja. Ali nemam dokaza – kaže ona.
Za razliku od majčinog slučaja, nema dokaza o tome što je Peliko možda učinio Darian.
– A koliko je takvih žrtava? Njima se ne vjeruje jer nema dokaza. Ne slušaju ih, ne pruža im se podrška – kaže ona.
Nedugo nakon što su očevi zločini izašli na vidjelo, Darian je napisala knjigu. Nikad ga više neću zvati tatom, kako se knjiga zove, istražuje porodičnu traumu, prenosi N1.
Knjiga također dublje zalazi u problem hemijskog potčinjavanja, pri čemu se obično koriste droge koje “dolaze iz porodičnog ormarića za lijekove”.
– Tablete protiv bolova, sedativi. To su lijekovi – kaže Darian.
Kao što je slučaj za gotovo polovicu žrtava hemijskog potčinjavanja, ona je poznavala svog zlostavljača: opasnost, kaže, dolazi iznutra.
Kaže da je usred traume otkrivanja da je više od 200 puta bila silovana od strane različitih ljudi, njezinoj majci Žizel bilo teško prihvatiti da je njen suprug možda takođe zlostavljao njihovu kćerku.
– Za jednu majku je teško sve to prihvatiti odjednom – kaže Darian.
Ipak, kada je Žizel odlučila otvoriti suđenje javnosti i medijima kako bi razotkrila ono što su joj učinili njezin suprug i deseci muškaraca, majka i kćerka bile su složne.
– Znala sam da prolazimo kroz nešto… strašno, ali da to moramo proći dostojanstveno i snažno – rekla je Darian.
Teret prošlosti i borba za budućnost
Sada Darian pokušava razumjeti kako živjeti s činjenicom da je kćerka i mučitelja i žrtve – nešto što naziva “strašnim teretom.”
Sada više ne razmišlja o svom djetinjstvu s čovjekom kojeg zove Dominik, tek povremeno se vraćajući navici da ga naziva svojim ocem. – Kada se osvrnem, zapravo se ne sjećam oca za kojeg sam mislila da je bio. Gledam ravno u zločinca, seksualnog zločinca kakav jest – kaže ona i dodaje da ima njegov DNK i glavni razlog zašto sam tako posvećena borbi za nevidljive žrtve je takođe način da se stvarno udalji od tog čovjeka.
– Ja sam potpuno drugačija od Dominika – kaže ona i dodaje da ne zna da li je njen otac bio „čudovište“ kako ga neki nazivaju, ali da je savršeno znao šta radi, jer nije bio bolestan.
– On je opasan čovjek. Nema šanse da izađe. Nema šanse – kaže ona.
Proći će godine prije nego što Dominik Peliko (72) bude imao pravo na uslovni otpust, pa je moguće da više nikada neće vidjeti svoju porodicu.
U međuvremenu, Pelikovi se oporavljaju. Žizel, kaže Darian, iscrpljena je suđenjem, ali takođe “oporavlja se… dobro joj ide.”
Što se tiče Darian, jedino što je sada zanima jest podizanje svijesti o hemijskom potčinjavanju – i bolje obrazovanje djece o seksualnom zlostavljanju.
Snagu crpi iz supruga, braće i 10-godišnjeg sina – svog “divnog sina”, kaže s osmijehom, glasom punim ljubavi.
Događaji koji su se pokrenuli tog decembarskog dana učinili su je onim što je danas, kaže Darian. Sada, žena čiji je život uništio tsunami jedne decembarske noći pokušava gledati samo naprijed.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu