Sudbine

"KĆERKU SAM ZA SEDAM MJESECI VIDIO SAMO DESETAK DANA" Igor je anesteziolog i od marta se nalazi u CRVENOJ ZONI

Za sedam mjeseci epidemije korona virusa, svoju četvorogodišnju kćerku Elenu vidio sam samo na desetak dana.

"KĆERKU SAM ZA SEDAM MJESECI VIDIO SAMO DESETAK DANA" Igor je anesteziolog i od marta se nalazi u CRVENOJ ZONI
FOTO: OLIVER BUNIĆ/RAS SRBIJA

Od prvog dana bio sam u crvenoj zoni i zajedno sa kolegama, prvi put se borio sa ovako opakim virusom. Nismo znali šta nas čeka ni koliko će trajati, a jedini cilj nam je bio da spasavamo zaražene pacijente i sačuvamo sebe od zaraze.

Ovako u ispovijesti za Informer priča dr Igor Lazić (38), anesteziolog Neurohirurške klinike Kliničkog centra Srbije (KCS), koji je od marta bio u prvim borbenim redovima. Protiv korone se borio na Infektivnoj klinici KCS, koja je na početku epidemije bila na udaru, a zatim se krajem jula preselio u KBC “Bežanijska kosa”.

Zbog svega što je vidio i proživeo apeluje na građane da budu savjesni, da poštuju mjere kako se krcate bolnice i veliki broj mladih ljudi na respiratorima ne bi ponovili, prenosi Blic.

Gubljenje života

Prema njegovim riječima, nikada u životu se nije susreo sa tako velikim brojem pacijenata sa teškom kliničkom slikom koji su iz dana u dan punili odjeljenja intenzivne njege.

– Nažalost, bolest je takva da je napredovala iz dana u dan, kao i stanje pacijenata. Korona uništava pluća, srce, bubrege. Gotovo cijeli organizam napada. Zato se svakodnevno, do posljednjeg atoma snage borimo da nam pacijent ne završi na respiratoru. To je ponekad kao nemoguća misija. Klinička slika se bukvalno pogoršava iz minuta u minut. Pričate s pacijentom i vidite da će mu uskoro biti potrebna mehanička ventilacija. I dok sve to radite, u sebi osjećate veliki strah jer ne znate da li će se on ikada više probuditi. To su najteži momenti. Kada vidite da zauvijek gubite ljude zbog korone. Kada na jednog izliječenog pacijenta stignu dva zaražena i tako ukrug – priča dr Lazić i otkriva:

– Iako su smjene trajale od četiri do šest sati i to djeluje kratko, za nas u skafanderima i zaštitnoj opremi djelovalo je kao vječnost. Sve što imamo obavimo prije ulaska u zonu i do kraja smene nema ni toaleta ni vode ni hrane. Prepuna odjeljenja, tenzija, strah, neizvijesnost, a mi se borimo i ne predajemo se. Bilo je momenata kada konstantno imate po 20 najtežih pacijenata samo u jednoj intenzivnoj. Svuda je crvena zona, sve je kontaminirano. I koliko god se vi čuvali, uvijek postoji bojazan da ste se zarazili. Zato smo supruga, koja je takođe radila u kovid ambulanti i ja, poslali kćerku kod bake i djeda. I onda nakon jednog radnog dana u crvenoj zoni i izgubljenih života, vratite se kući, a vaše dijete nije tu da ga bar vidite – priča sagovornik.

FOTO: KC NIŠ/PRIVATNA ARHIVA
FOTO: KC NIŠ/PRIVATNA ARHIVA

Kako kaže, takve noći i dani bili su najteži u životu.

– Jedva sam čekao dan kada ćemo se ponovo zagrliti. A Elena je stalno pitala kada će proći korona i kada će tata i mama biti sa njom. Kada se situacija poslije nekoliko mjeseci smirila, opet smo bili na okupu. Taj susret, zagrljaj, ta ljubav, to riječima ne može da se opiše. Nažalost, epidemija se opet zahuktala u julu, a mi smo morali nazad u crvene zone. I opet smo se rastali. Ipak, naš posao je takav da moramo da budemo tu za druge – naglašava anesteziolog.

Poštujte mjere

– Znate šta je najgore, kada pored svega toga vidim veliki broj građana koji i dalje ne poštuje mjere, koji su se opustili i ponašaju se kao da virusa nema. A ima ga i tu je, i kraj epidemije se uopšte ne nazire. Zato je važno da što prije shvatimo da samo disciplinom možemo pobijediti koronu i izbjeći da se ponovo nađemo u situaciji s početka – pune bolnice, umorno osoblje, mnogo mladih oboljelih, izgubljeni životi – apeluje doktor Lazić.

Srećni smo kada skinemo pacijenta sa respiratora

Prema riječima dr Igora Lazića, tokom epidemije korona virusa susreo se sa raznim situacijama, ali se trudio da pamti samo one lijepe, koje su mu davale snagu da ide napred i da ne odustaje.

– Za svakog ljekara najveći uspjeh i motivacija jeste kada spasete život, kada pacijenta ispratite kući. Pogotovo u ovim mjesecima, kada sa osmijehom pratite uspešno izliječene od korone. Bilo je raznih trenutaka, ali pamtim našeg prvog pacijenta Bojana koji je ležao na Infektivnoj klinici. On je čini mi se prvi pacijent koji je pobijedio koronu na respiratoru i kojeg smo skinuli sa mašina, a zatim ga i ispratili kući. To je najveća nagrada za sve nas – priseća se dr Lazić.