Naime, pjevač u filmu pripovijeda kako se nosio sa teškim djetinjstvom i odrastanjem.
– Petak 13, prvi nastup u Beogradu, tatu je zanimalo jedino da idem u školu, ali nisam dao pet para za to, dobijao sam batine, baba me branila, a kad sam ukrao jagnje, koje su čuvali za Bajram, tad me i baba prestala braniti. Poslije razvoda keve i ćaleta nisam išao u školu, ulica je postala moj dom. Dorćol je bila moja škola, šibicarenje je bio unosan posao pošten, ništa nisi ukrao. Moja tetka je iznajmljivala kuću za kocku, piksla se plaćala na sat. Učiteljica je pokušala sve da me ne odvedu, ali ćale me izdao i odveli su me u dom. Međutim, dom se nije razlikovao od ulice, jedva sam čekao nedjelju tad se išlo kući, ali po mene nije došao niko, tad sam šibicario u domu, valjao sam po drugim pravilima i odnosu na ulicu, igralo se u cijelu pljugu, a ne u pikavce. Bježanje iz doma nije bilo strašno, ali je strašno bilo kad keva na ulici neće da ti se javi – govori Džej, kog u filmu tumači Husein Husa Alijević, te ističe da mu je najteže palo što ga se majka odrekla.
– Keva nije htjela da čuje za mene, pa sam ostao sa ćaletom. Na Dorćolu je postojalo pravilo ako nisi g*zio uz svjedoka kao da nisi g*zio. Nisi mogao da mazneš ribu tek tako. Čuvao sam stražu dok je Sulja krao štek sa pljugama, to je bio način da se mazne lova.
Međutim, u kutijama su bile hemijske, pa su ih, kako dalje priča, prodavali po knjižarama:
– Dobio sam pedalu kad smo se istalili oko hemijski.
Nevinost je izgubio sa lokalnom ribom Radmilom.
– Sa njom sam prvi put spavao, potucao se po stanu kod drugova sa kojima sam valjao hemijske. Zdravko me prvi put obrijao, bijeli čovjek, samo sam se s njima družio. Mića se vratio iz inostranstva, sa njim smo mi s ulice imali najbolje mjesto u kafani. Mića me je čuvao, davao pare, govorio kako će izaći na kraj da mangupina iz doma, savjetovao me da se branim kad me napadnu veći od mene. Mića je prebio jednog koji me je napao, ubio ga od batina. Kad sam prestao da šibicarim i počeo da lakiram auta, vratio sam se pjevanju, prvoj ljubavi i pjevao sam domcima – prisjeća se glavni akter filma, pa opisuje scene iz života:
– Džamba brat je pola života proveo u Mardelji, napravio je veliki zločin, kao mlad u školi, ubo je lika komadom stakla koji ga je napao, a koji je poslije podlegao. Otada je važio za opasnog frajera, niko u oči nije smio da ga gleda, svi su ga poštovali na ulici. Mića ga je poštovao posebno, donio mu odjelo i sat. Džej se zagledao u konobaricu lokala Nadu, ime koje je ostalo uređeno do kraja života. Tad je umro Tito. Pa smo prodavali značke sa znakom Tita, dok su svi plakali za Titom, mi smo plakali od sreće jer smo imali para. Jedino sam ja stajao u mjestu, svi su nešto profitirali, pa sam se vratio onome što sam znao – šibicama i pjesmi – prenosi Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu