Danas se obilježava 41 godina od smrti ovog velikog sprskog književnika.
Ćopić je rođen 1. januara 1915. godine u Hašanima. Ćopić je odrastao okružen prirodom i narodnim pričama koje su prepričavali stariji, posebno njegov deda Rade. Već kao dečak, pokazivao je dar za pjesničko izražavanje, a prve stihove je posvetio svakodnevnim događajima u svom selu. Njegova majka Soja znala je reći da je “Branko govorio u rimama prije nego što je naučio da piše”.
Školovanje ga je odvelo iz Hašana u Bijeljinu, Banjaluku, Sarajevo, pa sve do Karlovca, gdje je završio Učiteljsku školu. Ali Brankov put nije bio lak. Prvu noć u Beogradu, kuda ga je dovela želja za nastavkom školovanja, proveo je na klupi ispod mosta. Taj grad će kasnije postati njegov dom, ali i mjesto gdje je proživeo najsvjetlije i najtamnije trenutke.
Prvu književnu nagradu dobio je 1938. godine od Akademije sedam umetnosti za kratku priču, 1939. godine Rakićevu nagradu, a zatim i nagradu Srpske kraljevske akademije 1940. godine.
Njegova antologijska zbirka pripovedaka “Bašta sljezove boje” osvojila je Njegoševu nagradu 1972. godine, a NIN-ovu nagradu za najbolji roman dobio je 1958. godine za delo “Ne tuguj bronzana stražo”.
Od 1968. godine Ćopić je bio član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Drugi svjetski rat podstakao je Ćopića da napiše romane “Prolom”, “Gluvi barut”, “Ne tuguj bronzana stražo” i “Osma ofanziva”, zatim pripovetke “Rosa na bajonetima”, “Surova škola”, “Ljubav i smrt”, “Doživljaji Nikoletine Bursaća”, “Gorki med”, “Sveti magarac”, “Ljudi s repom” i zbirke pesama “Ognjeno rađanje domovine” i “Ratnikovo proleće”.
Napisao je i romane za djecu “Orlovi rano lete”, “Slavno vojevanje” i “Bitka u zlatnoj dolini” /poznati su kao “Pionirska trilogija”/ i “Magareće godine”, zbirke priča “Priče partizanke”, “Vratolomne priče”, “Priče ispod zmajevih krila” i “Doživljaji mačka Toše”.
Autor je zbirki pesama “Čarobna šuma”, “Armija odbrana tvoja”, “Partizanske tužne bajke”, “Večernje priče”, “Deda Trišin mlin” i “Nestašni dečaci”.
Branko Ćopić je sa “Jeretičkom pričom”, tekstovima u “Ježu” i “Književnim novinama”, bio na udaru tadašnjeg režima.
– Već u ljeto 1950. godine Branko Ćopić došao pod teški ideološki i politički udar zbog “Jeretičke priče”. Direktno ga je napao i Tito, Udba je oformila poseban dosije o Ćopiću. U Istorijskom arhivu Beograda svojevremeno sam video jedan vrlo zanimljiv dokument iz partijskog dosijea našeg velikog pisca, dosije vođen do 1960. godine. Na blijedoplavoj, tankoj hartiji vidio sam blage tragove rđe od rajsnedle, pribadače kojom je Ćopić taj papir okačio na ulazna vrata svog stana. Za posetioce je ispisao na neki način duhovito, istovremeno gorko i hrabro upozorenje: ukoliko prodošlice žele da ih primi u posjetu, neka znaju da se u njegovom stanu razgovori prisluškuju! – ispričao je pre tri godine za “Blic” Slobodan Kljakić, autor knjige “Srpski disidenti”.
Ćopić je život okončao 1984. godine, skočivši sa mosta u Beogradu. Taj čin ostao je misterija, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu