Ljudi su svjesni da se cijeli sistem drži na klimavim nogama, da se milionski iznosi za penziju jedva obezbeđuju već sada, pa kako onda biti optimističan kada pogledaš u budućnost.
Mogu li radnici uopšte puniti penzioni fond kada znamo da je odnos zaposlenih i penzionera kod nas gotovo jedan na jedan?!
Ne samo da smo daleko od poželjnog scenarija od tri radnika na jednog penzionera, već smo daleko i od samih sebe iz 2001. godine. Prije dvije decenije u Srpskoj je omjer radnika i penzionera bio 1,67 naprema jedan, što iz današnjeg ugla izgleda odlično. Umjesto da se te brojke pomjeraju na gore, mi smo vremenom došli do odnosa 1,19:1.
I ma koliko da broj zaposlenih zvanično raste, istovremeno se povećava i broj penzionera. Svima je već jasno da postajemo zemlja staraca. Omladina se masovno iseljava zbog loših životnih uslova, loših poslova i niskih plata od kojih ne mogu normalno ni da žive, a kamoli da razmišljaju o penziji. Mnogi radnici i danas svoj zarađeni novac dobijaju u koverti, dok se drugima ne uplaćuju doprinosi za penziono i zdravstveno.
Kako se onda u takvom društvu uopšte nadati mirnoj starosti, kada i penzioneri svakog mjeseca strepe hoće li u budžetu biti dovoljno novca za njihove penzije?!
Da je trenutni penzioni sistem neodrživ saglasni su i brojni stručnjaci i mada odavno ukazuju da nam je u ovoj oblasti neophodna reforma, „korjenita i bolna“, nadležni neće da se prihvate tog posla. Tema je preosjetljiva, a penzioneri su ipak brojno biračko tijelo.
A ti glasači u prosjeku imaju 540 maraka penziju i dok plate režije i lijekove ostane im jedva za hranu. Šta bi oni rekli, isplati li se poslije godina rada dočekati takvu penziju?!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu