Podaci Eurostata pokazuju da je stopa fertiliteta pala na rekordno niske nivoe, dok istovremeno raste udio starijeg stanovništva i jaz između potreba tržišta rada i otpora prema imigraciji, prenosi Index.hr.
Pad nataliteta
U 2023. godini u EU je rođeno 3,67 miliona djece – oko 5,4 odsto manje nego 2022. i najmanje od kada se vodi statistika od 1961.godine.
Stopa fertiliteta iznosila je 1,38 živorođene djece po ženi, što je daleko ispod nivoa od 2,1 potrebnog za prostu reprodukciju (karta ispod).
Najniže stope zabilježene su na Malti (1,06) i u Španiji (1,12), a najviše u Bugarskoj (1,81) i Francuskoj (1,66). U Hrvatskoj je stopa bila 1,47.
Prosječna starost žena pri rođenju prvog djeteta u EU bila je 29,8 godina – najniža u Bugarskoj (26,9), a najviša u Italiji (31,8). Ovaj trend odlaganja materinstva smanjuje ukupan broj djece koje žene rađaju tokom života.
Starenje stanovništva
Starenje stanovništva dodatno opterećuje demografsku sliku EU. Ovo opterećenje može se izraziti kroz tzv. indeks starosne zavisnosti — koji predstavlja udio osoba starijih od 65 godina u odnosu na broj radno sposobnih od 15 do 64 godine. Početkom 2024. indeks za EU iznosio je 33,9 odsto, što znači da na 100 radno sposobnih osoba dolazi oko 34 starijih. Najniži odnosi zabilježeni su u Luksemburgu (21,7 odsto) i Irskoj (23,6 odsto), a najviši u Italiji (38,4 odsto) i Portugalu (38,2 odsto).
U Hrvatskoj je bio 37,5 odsto. U 2024. na jednog penzionera dolazilo je 1,39 radnika, što nije dovoljno za stabilan penzioni sistem.
Imigracija kao nužnost
S obzirom na pad nataliteta i starenje stanovništva, imigracija se nameće kao ključni faktor za očuvanje radne snage i privrednog rasta u EU.
U 2022. oko 5,1 milion imigranata došlo je u EU iz zemalja van Unije, što je više nego dvostruko u odnosu na 2021. Najveći broj primile su Njemačka (1,6 miliona), Španija (860.000) i Italija (334.000).
Imigranti imaju viši natalitet
S obzirom da fertilitet među ženama rođenim u EU opada, one rođene van EU često imaju višu stopu fertiliteta, što doprinosi ukupnom broju rođenja. Time migracije pomažu u održavanju demografske ravnoteže. U 2023. oko 23 odsto djece rođene u EU imalo je majke koje su rođene van zemlje u kojoj su rodile, uključujući i žene rođene van Unije.
Dr sci. Teo Matković sa Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu kaže:
– Kvalitetne, održive migracione i integracione politike sigurno su neophodan dio rješenja, ali bez dobrog kvaliteta života, podrške mladima, porodicama i aktivnom starenju, perspektive društvenog i demografskog razvoja su slabe”.
Imigracija kao problem
Međutim, imigracija je, s druge strane, politički vrlo osjetljivo pitanje.
U mnogim zemljama EU jača radikalna desnica upravo zahvaljujući protivljenju imigraciji. Ovaj otpor često proizlazi iz straha da bi dolazak velikog broja stranaca mogao ugroziti nacionalni identitet, jezik i tradiciju domaćeg stanovništva.
Takođe su prisutne zabrinutosti zbog moguće povezanosti imigracije s porastom kriminala i terorizma, iako su te veze statistički često preuveličane, istraživanja pokazuju da se zločin pet puta češće pojavljuje u medijima ako ga je počinio stranac.
Pored toga, dio građana strahuje da bi veća konkurencija na tržištu rada mogla dovesti do smanjenja plata i nesigurnijih radnih uslova.
Dr sci. Margareta Gregurović sa Instituta za migracije kaže da istraživanje iz 2024. o stavovima hrvatskih građana pokazuje negativan pomak u stavovima prema imigrantima, a posebno prema onima islamske vjeroispovijesti.
– Takođe, podaci Evropskog društvenog istraživanja pokazuju da među hrvatskim građanima postoji jača percepcija migrantske kulturne pretnje koja se perpetuira kroz snažan antiimigrantski narativ među političkim i društvenim akterima, u javnim nastupima i raspravama migranti i njihove različitosti sve češće se prikazuju kao stvarna, ekonomska i simbolična, kulturna pretnja za hrvatsko društvo – dodaje.
U četvrtom kvartalu 2024. godine, 124.935 građana trećih zemalja dobilo je nalog za napuštanje teritorije EU, što je povećanje od 16,3 odsto u odnosu na isti period prethodne godine.
Nepovoljnija demografija na jugu EU
Iako su sve zemlje EU suočene s demografskim izazovima, južne članice poput Španije, Italije i Hrvatske imaju niže stope rađanja i starije stanovništvo nego sjevernije zemlje poput Francuske, Švedske ili Irske.
Te razlike rezultat su kombinacije ekonomskih, kulturnih, socijalnih i institucionalnih faktora.
Porodične i socijalne politike
Jedan od razloga je činjenica da su sjeverne zemlje EU, naročito nordijske, uvele robusne sisteme socijalne podrške kao što su porodiljsko i očinsko odsustvo, fleksibilno radno vrijeme, subvencionisani vrtići i poreske olakšice za porodice s djecom. Te mjere omogućavaju usklađivanje roditeljstva i zaposlenja, posebno za žene.
Gregurović kaže da Migrant Integration Policy Index (MIPEX) pokazuje da je hrvatski pristup integraciji imigranata (uključujući pristup zdravstvenim uslugama, spajanju porodice, obrazovanju i sl.) klasifikovan kao “jednakost na papiru”.
– Kao i u većini zemalja srednje i istočne Evrope, imigranti u Hrvatskoj uživaju osnovna prava i sigurnost, ali ne i jednake mogućnosti, što Hrvatsku svrstava ispod prosjeka zemalja MIPEX – objašnjava.
Kulturni obrasci i rodne norme
U tradicionalnijim društvima juga EU veća je rodna nejednakost u porodičnom životu, briga o djeci i domaćinstvu najčešće pada isključivo na žene.
U sjevernijim društvima uloge su ravnopravnije, a očevi imaju veća prava i navike učestvovanja u vaspitanju djece. Zbog toga u južnim zemljama mnoge žene odlažu ili odustaju od materinstva ako žele ostvariti karijeru.
Ekonomska nesigurnost i tržište rada
Visoka nezaposlenost mladih, nesigurni poslovi i dugotrajno čekanje na stabilan prihod i stanovanje još su jedno obilježje južnih ekonomija.
Mladi često kasno napuštaju roditeljski dom, kasno zasnivaju porodice i duže žive u nesigurnim životnim uslovima. U Španiji je, na primjer, nezaposlenost mladih 2023. bila oko 28 odsto, u Hrvatskoj oko 19 odsto, a u Njemačkoj ispod 6 odsto.
Mladi u Hrvatskoj u prosjeku napuštaju roditeljski dom sa 33 godine, dok je prosjek EU 26,4.
Sjeverne zemlje imaju više imigranata koji su često mlađi i imaju više djece, što poboljšava fertilitet na nacionalnom nivou.
U južnim zemljama EU taj udio je manji, a migracije su često usmjerene ka spolja.
To je, uz nizak fertilitet, dodatni veliki problem Hrvatske jer najviše odlaze mladi, obrazovani ljudi. Prema podacima DZS-a, od 2013. do 2023. godine iz Hrvatske je iselilo 389.197 osoba, a uselilo se 253.043 osobe.
Ovaj trend iseljavanja posebno je izražen nakon ulaska Hrvatske u EU.
Gregurović kaže da je u 2022. i 2023. u Hrvatskoj ipak zabilježen veći broj useljavanja nego iseljavanja, uz primjetan porast broja doseljenika iz azijskih zemalja.
– Izraženija kulturna specifičnost ove grupe migranata predstavlja dodatni izazov u njihovoj integraciji – upozorava.
Kolaps bi mogao usljediti uskoro
Prema projekcijama Eurostata i OECD-a, EU će oko 2050. dostići kritičan odnos starijih osoba i radno sposobnih, sa više od 56 penzionera na svakih 100 radno aktivnih. U nekim državama taj odnos biće i drastičniji – na primjer u Italiji, Grčkoj, Portugalu i Hrvatskoj.
Ako se do tada ne poveća natalitet, ne poveća imigracija i ne reformišu penzioni i zdravstveni sistemi, moguće je očekivati finansijski kolaps penzionih fondova, pad produktivnosti i privrednog rasta, drastično smanjenje javnih usluga te socijalne i političke tenzije zbog sukoba generacija.
Neki demografi upozoravaju da bi već oko 2035–2040. mogla započeti ozbiljna destabilizacija tržišta rada u sektorima poput zdravstva, njege i obrazovanja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu