Ipak, doživjela je ono od čega je najviše bježala najtraženiji bjegunci koje je tražila, Radovan Karadžić i Ratko Mladić, uhapšeni su kada je otišla iz Haga.
Njen lik se pojavljuje u seriji “Sablja” koja se bavi dešavanjima prije i poslije atentata na premijera Srbije Zorana Đinđića, koji je mučki ubijen 12. mata 2003. godine. Tema je i tada bila saradnja sa Haškim tribunalom.
Saradnja sa Haškim tribunalom i izručenje ovdašnjih političara i vojnih funkcionera bila je, bar je tako predstavljeno, i povod za pobunu Jedinice za specijalne operacije (JSO) u novembru 2001. godine.
Godinu i po poslije pobune, predsjednik Vlade Zoran Đinđić je ubijen, a direktni izvršilac bio je pripadnik JSO Zvezdan Jovanović. On i prvooptuženi Milorad Luković Legija, nekadašnji komandant JSO, služe 40-godišnje zatvorske kazne.
Šta se zna o Karli del Ponte?
Na funkciju po kojoj je Srbi pamte došla je 1999. godine, kada je postavljena za glavnu tužiteljku tribunala Ujedinjenih nacija za bivšu Jugoslaviju i Ruandu. Prije toga bila je državna tužiteljka u Švajcarskoj, gdje se borila protiv privrednog kriminala sa naglaskom na mafijaško pranje novca.
“Hoću rezultate”
Od 2003. isključivo je radila za Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, a dok je bila u Hagu, podigla je 91 optužnicu protiv osoba s područja bivše Jugoslavije, između ostalog i onu protiv bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića.
Tokom njenog mandata, su na zatvorske kazne pravosnažno osuđene 63 osobe, od toga dvije trećine Srbi.
Ipak, svojim neuspjehom je smatrala činjenicu da su na kraju njenog mandata Radovan Karadžić i Ratko Mladić još bili na slobodi. Kasnije su obojica uhapšena i osuđena na doživotnu robiju.
Ostalo je upamćeno da je prilikom posjete Srbiji 2007. na konferenciji poručila da želi hapšenje Mladića i na srpskom rekla “hoću rezultate”, i to “sada”.
Mjesto glavnog tužioca Haškog tribunala napustila je 2007. godine. Nakon isteka mandata u Tribunalu za bivšu Jugoslaviju, 2008. je imenovana za ambasadorku Švajcarske u Argentini. U svojim memoarima, koji su izašli 2009, objavila je niz tvrdnji koji su izazvali buru u javnosti.
Posebnu je izazvala tvrdnja da su pripadnici kosovske OVK u ljeto 1999. oteli i ubili oko 300 Srba, a njihove organe prodali. Napisala je i da nije podigla optužnicu zbog nedostatka dokaza, a njih nije mogla da prikupi zbog, kako tvrdi, nedostatka političke podrške.
“Karla, polako”
U intervjuu u Špiglu 2021, na direktno pitanje da li su joj američki političari rekli da ne istražuje Albance sa Kosova i Metohije, Del Ponte je navela slučaj u kojem je Medlin Olbrajt, kako navodi, tražila da bude oprezna.
– Nisu, jer bih tada mogla da se žalim javno. Ali me je Medlin Olbrajt, koja je u to vrijeme bila državni sekretar, pozvala i rekla mi preko telefona: “Karla, polako, polako. Budite oprezni sa bivšim komandantom OVK Ramušem Haradinajem, inače će biti nemira na Kosovu (i Metohiji)” – rekla je Karla Del Ponte.
Na konstataciju novinara da u svojoj knjizi piše da je bila kritikovana što je pažnju više fokusirala na okrivljene Srbe, Del Ponte je rekla da je to bilo tako jer su “Srbi počinili više zločina nego Albanci sa Kosova (i Metohije) ili Hrvati”.
Del Ponte je, međutim, navela i da je istina da su međunarodna zajednica, NATO, imali dokaz zločina koji su počinli Srbi, koje su im dostavili, a što je uticalo da se stvari odvijaju brže.
– Takođe je istina da SAD nisu željele da ispitujemo ratne zločine iz političkih razloga. Imali smo puno poteškoća u istrazi OVK i kosovske policije jer su nas SAD usporile – rekla je ona.
Ostalo je zabilježeno da su švajcarske novine “Zontagscajtung“ 1994, u vrijeme građanskog rata u Alžiru, pisale da alžirski Islamski front spasa kupuje oružje u Švajcarskoj, a da je Del Ponte naredila da policija pretraži uredništvo i privatne stanove novinara koji su o tome pisali. To su oštro kritikovali i izdavači i novinarski Etički savjet te zemlje.
Samo nekoliko mjeseci nakon izlaska memoara, najavila je da se prije vremena povlači sa dužnosti švajcarske ambasadorke u Argentini.
Iako je u penziji, i dalje se angažuje na progonu teških zločinaca. Bila je članica jednog Istražnog odbora za Siriju Savjeta za ljudska prava UN, ali je 2017. podnijela ostavku. Smatrala je da je Odbor osuđen na neuspjeh, jer nije osnovan Tribunal za Siriju koji bi počinioce zločina mogao da optuži, piše Blic.
– Zbog nedostatka podrške međunarodne zajednice, Odbor nije mogao čak ni da istražuje zločine, već samo da ih popisuje – izjavila je Del Ponte.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu