Glumica, rođena 1959. godine, svojevremeno je važila za jednu od najljepših Jugoslovenki, a ona danas živi na Novom Zelandu i bavi se kliničkom psihologijom.
Merima je do svoje dvadeset prve godine snimila filmove “Ljubav i bes”, “Jovana Lukina” i “Neka druga žena”, a njena karijera prekinuta je 1980. godine, pošto je doživjela tešku saobraćajnu nesreću, poslije koje je ostala invalid.
– Radim kao klinički psiholog i klinički neuropsiholog (u ovo vrijeme onlajn) ili superviziram studente-interniste koji su na kliničkoj praksi. Koristimo Zum, Fajstajm ili Viber, u zavisnosti šta klijentima najviše odgovara. Radim iz moga stana tako da je moje razmaženo kučence stalno sa mnom. Ponekad viri u ekran i klijenti to jako vole da vide. Tek joj je pet i po mjeseci. Zove se Luna, a ja je treniram da bude terapeut-kučence. Predivna je, blage naravi, svi je u naselju znaju i vole. Nekoliko večeri u nedjelji i svakog vikenda provodim divno vrijeme sa mojom djecom: sinom i snajom. Često dovedu svoje bliske prijatelje pa onda kuvamo, družimo se, pričamo. Toga nikad dosta – kazala je ona za Serbian Times.
Dalje je rekla:
– Srećom sam okružena okeanom, pa moja velika terasa kao da visi nad talasima. Kako sam sada stalno u stanu, imam vremena da se igram sa cvijećem pa su saksije sve u krug oko terase. Posadila sam dosta cvijeća i minijaturnog voća, koje mi miriše na naše gorje i primorje, kao na primer: bugenvilije, ruže, magnolije, kamelije, smokve, a onda ono koje miriše na moj Novi Zeland: fidjoa, lime, crvena pomorandža, ruzmarin, bosiljak. Kada ne radim, ili u pauzi između seansi, igram se baštovanluka. Pričam sa cvijećem, a sa voćkama pupoljcima. Neizmjerno volim talase i ptice, taj neposredni miris mora. Kao da živim harmoniju prirode. Ponekada nam uplovi porodica delfina. Prekoputa terase je maleno poluostrvo sa krošnjama punim ptica. Do prošle godine sam mnogo radila, od ranog jutra do kasno u noć. Koliko god da je u mom stanu divno, dešavalo se samo da prespavam od ponoći do pet, šest ujutru, pa onda na kliniku. Od 2013. do 2019. godine sam letjela skoro svakog vikenda do Kambere u moju prvobitnu kliniku. Godinama sam živjela između dva gradića koja volim: Kambera koja je na jezeru u kontinentlnom pojasu planina, u brdima dva sata vožnje od tri velika skijališta, a Zlatna Obala kao tanki pojas priljubljen uz samu plažu nepreglednog okeana. Kontrasti. Divni i dramatični – dodala je ona.
Dalje je nastavila:
– Glumu sam upisala kada mi je bilo sedamnaest godina. Otišla sam na prijemni i bila primljena, mada sam željela da studiram i medicinu. Prije saobracajnog udesa, osamdesete, spremala sam se za prijemni ispit na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Glumu sam počela studirati u klasi Ognjenke Milicević, ali sam poslije snimanja filma “Ljubav i bijes” prešla u klasu profesora Milenka Maricica. Moji najdraži prijatelji bili su Žarko Laušević, Enver Petrovci i Boris Komnenic. Prvu filmsku ulogu dobila sam sedamdeset i sedme u filmu “Ljubav i bes”. Žarko i ja smo dobri prijatelji još od Akademije, među nama je uvijek postojao neki fluid – kazala je ona jednom prilikom, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu